Sada, u vrijeme svinjokolja, pravo je vrijeme podsjetiti se na nekada vrlo cijenjeni, a danas posve zaboravljeni mamac – svinjsku kožicu, svježu ili iz salamure. Svinjsku kožicu dobrim mamcem čini njen miris i okus, zamamne kretnje pri potezanju te velika žilavost – ona može izdržati više napada nego bilo koji drugi mamac. Njom su prvi počeli loviti engleski slatkovodni, a prihvatili su je mnogi svjetski udičari na svim vodama.
Iako se uspješno koristi u stacionarnom, ribolovu čekanjem ponajprije gruja, murine, jegulje, ali i mnogih drugih riba, svinjska koža do izražaja najviše dolazi u ribolovu potezanjem. Spisak riba koje se njenim potezanjem mogu uloviti iznimno je dugačak, od širuna i iglice, preko vrnuta. polande, brancina, škarma i strijelke, feluna i zubatca, do tune te ostalih najkrupnijih pučinskih lutalica. Osim tipičnih grabljivica, njime se lovi i takozvane mirne ribe poput škrpina i ostalih bodeljki, ali i iverak te ostale plosnate ribe koje se hrane na samom dnu. Zapravo, svinjskom kožom se love sve ribe koje se love trakama i komadima plašta lignje, kojima nalikuju.
Sama, u obliku uske trake učinkovita je u ribolovu svim načinima potezanja, kako vodoravnom tako i okomitom, odnosno pendulom, „spinning“ te „vertical jigging“. No, najbolja, bez pramca je kao dodatak za poboljšavanje privlačnosti svih vrsta varalica. S njenim mirisom i lepršavim djelovanjem prirodnog materijala ne može se mjeriti ni jedna varalica od meke plastike, koje se također koriste u tu svrhu.
Prvi mamci od svinjske kožice bile su pravokutne duge trake, koje su oponašale morske crve i rabile su se samostalno. Zatim su ih počeli postavljati na varalice i raznoliko oblikovati, najčešće ovalno. Intenzivnije kretnje imaju oni oblika lastinog repa, a najizraženije vibracije - trzaje i valovite kretnje - imaju srpolike, koji lepršaju kroz vodu poput kovrčavog repa mekane „twister“ varalice.
Da bi bila dobar mamac kožica mora biti očišćena od dlaka i pokožice, ali ne i od masnog tkiva. Naime, prednji dio mamca treba biti nešto deblji pa se na njemu mora ostaviti i masno tkivo, a zadnji dio, koji se treba što intenzivnije uvijati tijekom potezanja, treba činiti samo tanka kožica. Dobri mamci se prave od slanine s leđa, a najbolji s potrbušine, koja je najelastičnija i najžilavija. Kvaliteta mamca ovisi i o starosti životinje od koje je napravljena. Što je svinja starija to joj je koža žilavija.
U Sjedinjenim Državama već cijelo stoljeće industrijski se izrađuju mamci od svinjske kože. Kod nas ih nema, ali se oni mogu vrlo lako izraditi. Dovoljno je s komada slanine oguliti kožu u debljini od 5 do 6 mm te oblikovati po želji. Ukoliko se ne koristi odmah po izradi, koža će brzo, a za 24 sata nepopravljivo izgubiti na elastičnosti pa tako i privlačnosti. U najboljem stanju veoma dugo, čak i godinu dana, koža se može održati čuvanjem u jako slanoj vodi načinjenoj od četiri dijela vode i jednog morske soli. Sve dok se većina soli ne otopi vodu treba kuhati i miješati, nakon toga uliti u staklenu posudu s plastičnim poklopce te, kad se ohladi, u nju staviti mamac.
Za dugotrajno stajanje u slanoj otopini mamac je najbolje pripremiti na poseban način, koji traje oko tri tjedna. Kožicu je najbolje izrezati na debljinu do jednog centimetra i komade širine oko 15 i dužine 30 do 50 cm te položenu na ravnu plohu s obje strane posuti i utrljati sol. Nakon toga kožicu po dužini treba zarolati, staviti u staklenku, nju napuniti solju i zatvoriti. Oko dva tjedna poslije iz dobro zabrtvljene i na hladnom mjestu čuvane staklenke treba izvaditi kožicu i razvaljati na ravnu plohu.
Potom s kakvim strugačem s tupim rubom treba strugati brašnastu masnu stranu sve dok se debljina kože ne smanji na 5 do 6 mm. Stanjenu kožu ponovo treba utrljati solju, zarolati i vratiti staklenku na tjedan dana. Tako se dobiva koža prirodne bijele boje i optimalne elastičnosti te žilavosti. Prije stavljanja u slanu otopinu koža se može izrezati, najbolje i najlakše oštrim škarama, u željene dimenzije i oblike.
Svinjska kožica može se i obojiti da bi joj se povećala uočljivosti. Bojenje se može obaviti prehrambenom bojom pomiješanom s toplom vodom. U toj smjesi mora odstajati oko 12 sati, a zatim je treba isprati u toploj vodi. Bojenje se može obaviti i bojom za uskršnja jaja, također u vrućoj vodi. Na svaku kesice boje u vodu treba dodati jednu žlicu kvasine.