Za svaku od tridesetak vrsti oliganja koje žive u morima oko njihovih otoka Japanci su izmislili barem jedan način kompletiranja pribora i lova optimalno prilagođenim određenom stanju i dubini mora, apetitu oliganja te ostalim uvjetima. Većina tih tehnika djelotvorne su i u Jadranu. Jedna od njih je ona nazvana po gradu Obama, gdje je nastala.
Ova tehnika je namijenjena lovu iz plovila na većim dubinama, kao što se radi u kolovozu, te u jačem kurentu. Njom se najbrže i najdetaljnije pretražuje lovno područje, kako po površini tako i po dubini. Od ostalih tehnika lova iz plovila najviše se razlikuje po konstrukciji završnjaka. Kao i klasični on na kraju ima metalnu varalicu, peškafondo. Poviše njega je jedna ili dvije varalice. No one nisu plutajuće i oblika ribice ili vretena nego tonuće tipa „egi“, oblika kozice i s vanjskom olovnicom.
„Obama rig“, završnjak može se samo spustiti, kao u klasičnom lignjolovu iz plovila, ali ga je bolje odbacivati u raznim smjerovima kako bi se pretražilo veće lovno područje. Po odbacivanju teža varalica, peškafondo će u okomitom položaju pribor potezati k dnu dok će lakša, „egi“ varalica lelujati i biti češća meta napada liganja.
Ako napad izostane, kad dospije do dna ispod plovila, pribor treba kratkim ali agresivnim trzajima skosavati. Povremeno na desetak sekundi štap treba zaustaviti u donjem položaju da bi peškafondo, a „egi“ promijenio brzinu i tonuo sporije nego tijelom skosavanja.
Završnjak je dugačak koliko i njegov predvez - u pravilu 90, 120 i 150 cm. Najkraći se naziva „cast“ jer je najprimjereniji za lov dalekim odbacivanjem zato što se pritom manje mrsi od dužih. Privez koji nosi „egi“ varalicu je kratak, u pravilu dužine 3, 7 i 15 cm. Kratki privez, iznimno može biti i samo jedan centimetara, najbolje je rješenje za lov vrlo aktivnih lignji te u slabom kurentu. Zbog male dužine on najbrže prenosi kontru te skosavanje na varalica, što ih čini vrlo privlačnim. Što je aktivnost oliganja manja, a jačina kurenta te visina valova veća to dužina priveza treba biti veća.
U pravilu, privez se na najkraći završnjak postavlja 20 cm, a na duže 30 cm ispod gornjeg kraja predveza. Kod završnjaka s dva priveza njihov međusobni razmak treba biti 70- 80 cm. Završnjak s dva priveza najprikladniji je za lov iznimno agresivnih oliganja u jatu, ali se pri odbacivanju lakše petlja.
„Obama“ završnjak se zbog njene „nevidljivosti” najčešće pravi od „FC“, fluorougljilne ili je bolje od „PE“ višenitne strune. Razlog tome je što poliesterska struna ima veću jačinu pa se može koristiti tanja manje osjetljiva na kurenat, te zato što je nerastezljiva pa poveća osjetljivost pribora. S druge strane, nedostatak „PE“ višenitke u odnosu na „FC“ strunu iste jačine je slabija jačina čvora te veća mogućnost pucanja pri naglom udaru. Zato, ako je osjetljivost pribora prioritet, preporučljivo ga je raditi od „PE“, a ako se žele izbjeći problemi s pucanjem i mršenjem pribora, od „FC“ strune.
Zbog mogućnosti istovremenog ulova dvije, čak i tri lignje, predvez završnjaka treba izraditi od strune jačine na čvoru 5 do 8 kilograma, „FC“ debljine od oko 0,285 do oko 0,370 mm. Radi li se od „PE“ strune dovoljna je ona oznake PE.1 do PE1.7. Priveze je najbolje izraditi od strune nešto slabije od one za predveza.
Kako bi im se omogućila najveća moguća okretljivost i tako umanjila mogućnost uvrtanja, priveze na predvez treba spojiti vrtilicama. Na oba kraja završnjaka dobro je postaviti kopče, a još bolje kopče s ugrađenim vrtilicama za spajanje peškavonda i osnovne strune. Nosivost kopči mora biti barem 5 kilograma, a dobro je da ona za spoj s osnovnom strunom bude i jača.
Osnovno pravilo pri odabiru varalica za lov „obama“ priborom i tehnikom jest da peškafondo mora biti teži od „egi“ varalica kako bi djelovao kao uteg i tako omogućio optimalnu akciju ostalih varalica. Kolika će mu konkretno težina biti ovisi o težini „egi“ varalica i nosivosti, odnosno težini bacanja štapa kojim se lovi jer, dobro je poznato, da bi štap imao optimalne perfomanse, njegova težina bacanja ne smije biti manja od ukupne težina svih varalica na priboru.
Odabir veličine „egi“ varalice ovisi o veličini oliganja u lovnom području i kreće se između 1.5 do 3.0. Ovisno o proizvođaču, težina im je od 3- 4 do 16- 20 grama. Puno važnija od težine jest njihova brzina tonjenja. Ona mora biti što manja da bi u slobodnom tonjenju, kad je prestane potezati peškafondo, varalica što sporije propadala i tako što duže pokretima provocirala lignje. Najbolje su rješenje varalice klase „S“, koje jedan metar propadaju od 8 i pol do 16 i pol sekundi.
Osnovna struna može biti od najlona, ali je puno bolja od „PE“ višenitke koja je znatno tanja i zato manje podložna djelovanju morske struje, što pribor čini osjetljivijim, a kontru učinkovitijom.
„Obama“ tehnikom može se loviti štapom i rolom namijenjenim raznim tehnikama. Kako se lovi na većim dubinama i u struji mora, ukupna težina varalica mora biti nešto veća. Zato su najprikladniji štapovi težine bacanja 30 do 100 grama. To može biti standardni za lov lignji iz plovila, najbolje što dužim jer on omogućava dalji odbačaj. Dobro rješenje je i pendulaški pribor sa dugačkim štapom srednje brze akcije, vrlo dobro rješenje je i „light“ pribor za „vertical jiging“.