Oceani i mora su, u percepcijama većine ljudi, prostranstva bez granica. No, u stvarnosti, u njima je puno manje ili više ljudima nevidljivih granica. Jedna od njih je termoklina, granica koja razdvaja dva temperaturno vrlo različita sloja mora.
Termoklina je kovanica grčkog porijekla, a označava mjesto gdje površinski topli sloj mora dodiruje hladni dubinski sloj mora. To mjesto skokovitog, naglog prijelaza temperature nije crta nego sloj mora debljine ovisno ponajprije o dubini, položaju i morskim strujama. U plitkom Jadranu se radi o tankom, do nekoliko metara debelom sloju, dok u oceanima termoklina može biti duboka uz rasponu od 100 do više od 1000 metara.
Dubina na kojoj je termoklina ovisi o dobu godine. U toplijem, kad Sunce zagrijava gornji sloj mora, bliže je površini. Zavisno od dobu godine, konfiguracije dna i kurenata, termoklina je nekada u Jadranu bila između 10 i 30 metara pod površinom, a danas se spustila na 15, ali ide i do 50 metara dubine. Osim toga, ispod termokline temperatura je prije tridesetak godina bila stalnih 12 do 14, a danas ponegdje doseže i do 20 stupnjeva.
Uzrok tih promjena je globalno zatopljenje. Porast temperatura zraka i dugotrajniji toplinski valovi. Dok su ne tako davno ljetne temperature površine Jadrana rijetko dosezale visoke temperature danas su i 30 °C. Tako je najviša službeno izmjerena temperatura mora u Dubrovniku zabilježena 15. srpnja 2024. godine u 17 sati iznosila 29,7 °C, dok je najviša u našem dijelu Jadran iznosila je 30 °C, izmjerena 18. srpnja 2023. godine u Crikvenici.
Osim stalne ili sezonske termokline može se razviti i kratkotrajna dnevna termoklina - u vrijeme teških bonaca kada more miruje i kada se površina u kratkom vremenu može jako zagrijati.
Povećanje temperature u površinskim slojevima predstavlja problem za organizme koji u njima obitavaju, ali dodatni veliki problem događa se s organizmima u dubljim slojevima. Veliki skok temperature u tim slojevima neki organizmi jednostavno ne mogu preživjeti, a naročito su pogođeni oni koji zbog svog načina života ne mogu migrirati u dublje slojeve.
Neki od najugroženijih organizama su spužve, alge i koralji. Važnost ovih organizama za ekosustav je izuzetna jer oni izgrađuju staništa u kojima se druge vrste skrivaju, razmnožavaju i hrane pa je njihovim ugibanjem ugrožen cijeli niz drugih vrsta. Već su vidljive ozbiljne posljedice u čitavom Jadranu, a one će se povećati u nadolazećim desetljećima.
I dok termoklina za mnoge manje i osjetljivije organizme predstavlja ogromnu i nepremostivu barijeru i opasnost, za većinu vrsta vrlo je atraktivna jer sa sobom donosi drugačiju koncentraciju kisika i hrane zbog čega se mnogi organizmi zadržavaju upravo u blizini termokline.
Među njima su i orhan (gof), zubatac, pagar i ostali kulinarski te sportski najcjenjeniji predatori koji se zbog obilja hrane najradije zadržavaju u neposrednoj blizini termokline. Zbog toga i ribari, osobito pendulaši, nastoje da svoje ješke uvijek nude u neposrednoj blizini te nevidljive granice.