Povodom obilježavanja 450. obljetnice od smrti Marina Držića, grafičko-pjesnička mapa Lukše Peka "Marin Držić" predstavljena je večeras u Domu Marina Držića. Ova grafičko-pjesnička mapa sadrži ukupno 33 lista papira formata 32 x 30 cm, od čega je na 12 listova papira tehnikom ofseta otisnuto 12 pjesama ljuvena Marina Držića, a na 12 listova papira tehnikom bakropisa i suhe igle 12 grafika Lukše Peka. Mapa je tiskana u 42 primjerka.
Autori teksta u katalogu su povjesničar umjetnosti Marin Ivanović i akademik Luko Paljetak, koji nije mogao sudjelovati na večerašnjem predstavljanju. Urednik izdanja je ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić, koji je rekao kako mu je lani u kolovozu Ivanović predložio da se izradi ova grafičko-pjesnička mapa.
- Lukša Peko je radio sa srcem. I puno mlađe kolegama širio je dobru energiju. Ovo je sve iznio na svojim leđima i rukama, to je velika stvar. Iza ove mape stoji mnogo, mnogo rada. - rekao je Matić.
Ivanović je kazao kako je u Dubrovniku izdano šest grafičkih mapa. Od tih šest, rekao je Ivanović, "Peko ih je izradio tri, a zadnju 1992. godine pod nazivom Kad su golubovi umirali.
- U želji za tim pravim grafičkim medijem pošli smo u gospara Lukše i stekli dobar odnos koji je bitan u suradnji. Pekova osobnost je čvrsta i asketska, on svaki dan ide u atelje, a takav pristup je imao i pri radu na grafičkoj mapi. Kad smo mi dali inicijativu, Lukša je rekao da je to i želio raditi. Mi smo dali poticaj i on je eksplodirao i vrlo brzo krenuo u postupak. - objasnio je Ivanović.
Dodao je kako Držić dobiva novi život kroz druge umjetnike.
- Držić je genij kojemu su potrebni drugi umjetnici da ga drže na životu, da ga ponovo ožive, da mu daju novu energiju. Mi tek sada ponovo otkrivamo Držića, a u likovnom smislu tek uz Dom Marina Držića, posebno od 2012., 2013. godine. Ovo nije Držićev renesansni Dubrovnik, takav Dubrovnik je bio Dubrovnik kojega Držić nije volio i kojega je želio dovesti u idealno stanje. Ovo je ideal življenja, izmaštani Grad. Ove grafike oživljavaju Držića, onaj Držić kojega gledamo na kazališnim daskama je sad premješten na grafike. Peko je stvorio taj virtualni prostor za Držića, taj nebeski Dubrovnik. - rekao je Ivanović.
Sam autor Peko također je istaknuo zadovoljstvo ovom suradnjom, dodajući kako nije znao gdje će raditi pa je u dogovoru sa suprugom radio u tinelu, podvukao je kroz šalu, "u prostoru gdje se nađe neka stara kontonjata ili lanjska uskršnja jaja". Objasnio je "kako je ova mapa rezultat radova cijele ekipe od pet, šest ljudi, a ne samo njegova mapa".
O umjetniku
Lukša Peko rođen je 24. travnja 1941. godine u Dubrovniku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu. Kao đak zanimao se za slikarstvo i grafiku da bi prve poduke dobio od slikara Antuna Masle, te od slikara i povjesničara umjetnosti Koste Strajnića. Godine 1961. upisao se na Slikarski odjel Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a za vrijeme studija se uz slikarstvo intenzivno bavio grafikom. Diplomirao je 1965. godine kod slikara Otona Postružnika i Đure Tiljka te dobio nagradu ALU Zagreb za grafiku. Prvi put izlagao je s dvojicom dubrovačkih kolega, Josipom Škerljom i Josipom Trostmanom, u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Iste godine otišao je na odsluženje vojnog roka te je kao vojnik 1966. godine imao u Splitu prvu samostalnu izložbu. Na grafičkoj specijalki ALU Zagreb 1968. završio je Poslijediplomski studij kod Marijana Detonija. Do sada je priredio više od sedamdeset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na više od dvjesto pedeset skupnih izložbi. Objavio je tri pjesničko-grafičke mape: Vrt bez dobi 1986. godine s književnikom Milanom Milišićem, Kad su golubovi umirali 1992. godine s književnikom Feđom Šehovićem i ovu, Marin Držić – Lukša Peko u kojoj su objavljenje njegove grafike i Držićeve pjesme. Za svoj je rad dobio sljedeće nagrade: u Zagrebu Nagrada „Sedam sekretara SKOJ-a“ (1969.), u Dubrovniku II. nagrada Oktobarske izložbe (1970.), I. nagrada Oktobarske izložbe (1971.), II. nagrada Majske izložbe (1979.), I. nagrada Majske izložbe (1980.), II. nagrada Proljetne izložbe (1981.), I. nagrada Oktobarske izložbe (1982.), I. nagrada Prvog bijenala HDLU (1984.) i Nagrada Grada Dubrovnika (1996.), u Splitu Godišnja nagrada Slobodne Dalmacije (1992.) te je nositelj državnog odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.). Od 1968. živi i radi u Dubrovniku.
V.Salvia