Od cjenjenijih riba uz obalu među prvima će se početi dobro loviti picevi. Na jugu za tjedan, dva, počet će zalazit i na dubine od samo dva metra, ali će se ipak radije zadržavali u nešto dubljim vodama, no rijetko preko dvadesetak metara. Usamljeni, krupniji, najradije s ovratama (podlanicama, oradama) dijele staništa u mirnim i položitim uvalama tvrdog dna. Na takvim terenima osobito se rado zadržavaju na obalama pučinskih otoka i u plitkim kanalima između njih. Sitniji, oni s izraženijim okomitim prugama, radije u jatima pretražuju mekša dna, osobito rado obrasla pjeskovita, te obilazili ozidane obale.
Kao što nisu osobito izbirljivi prema vrsti dna, picevi ni hranu ne biraju previše. Jedu sve pridnene organizme, mekušce, crve i račiće, a posegnu i za algama. Broj mamac koji će uzeti još je veći, jer jedu i ono što im nije svakodnevna hrana, primjerice meso toplokrvnih životinja. Tako ih mnogi love komadima piletine, goveđih jetrica, a rado grickaju komade žilavog i mirisnog sira, te njegove smjese s kruhom. Ipak, najbolje im je nudi njihovu uobičajenu hranu, ponajprije razne račiće. Osim trpa, od mekušaca im se mogu ponuditi i moruzge, koje su osobito učinkovite uz ozidane obale. Picevi će prihvatiti i sve crve, čak i cjevaša, kojeg jede malo koja druga riba. Uzet će i meso srdele, gavuna te ostalih sitnih riba. Ponudit im se može i bilo koja školjka te glavonožac.
Bez obzira koji, mamac ne smije biti veliki. Treba samo pokrivati udicu jer su usta piceva relativno mala. Zbog istog razloga koristiti se moraju relativno male udice. I najkrupniji primjerci neće moći progutati udicu čija je širina luka veća od 15 mm. Piceve iz luke treba loviti s najviše 10 mm širokom udicom. Najbolje je, ipak, zbog mogućnosti ulova špara, kneza i drugih manjih riba, rabiti udice širine 5 do 7 mm, na koje će se bez problema zakačiti i najkrupniji picevi. Osim veličine, važan je i oblik udice. Obliku čeljusti i usne šupljine najviše su prilagođene udice oblika „Aberdeen“ i, još više „Crystal“.
Pic izbočenim i oštrim zubima lako oštećuje strunu poviše udice. Zbog toga se pribor za njegov lov mora izraditi od nešto debljeg najlona. Završnjak od onog promjera 0,20 do 0,25 mm, od kojeg je i osnovna struna, ako se lovi štapom. Za lov „preko prsta“ koristi se osnovna struna debljine 0,35 do 0,45 mm. Tako jak pribor je najbolje rješenje i zbog mogućnosti ulova podlanice, a može se kompletirati kao i za njen lov. To znači s kliznom olovnicom na osnovnoj struni i pola metra dugim privezom spod nje. Međutim, kako se pic kreće malo poviše dna, a zna se za hranom podići i poviše njega, bolje je loviti ga priborom koji mamac drži malo dalje od dna. Dovoljno je na privez, oko pedalj dalje od udice staviti dovoljno veliki „pop-up“, kuglicu pjenaste plastike koja će mamac držati dalje od dna. Druga mogućnost je upotreba univerzalnog, završnajaka s olovnicom na kraju. Pola metra poviše nje se stavlja oko pedalj dugi privez. I njega je dobro, na sredini, opremiti „pop-upom“, koji osim poviše dna mamac drži i dalje od ostatka pribora pa tako umanjuje mogućnost uplitanja.
Mamac se poviše dna može držati i pomoću klasičnog plovka. Dovoljan je onaj nosivosti 5 do 15 grama, a prednost treba dati kliznom kojim se najbrže postiže željena dubina urona mamca. Plovak se postavlja na osnovnu strunu, na čijem je kraju klizna olovnica, a ispod nje samo pola metra dugi privez s udicom. No, ma kako se pribor izradio, opteretiti ga treba sa što manjom olovnicom. Najčešće je dovoljna ona od 5, a iznimno rijetko do 30 grama težine.
Iako se loviti može priborom za podlanice, lovu pica je primjerenija lakša oprema. Najbolje je rabiti laki odmetaški, „beach“ te nešto teži „beach ledgering“ štap.Na njih treba montirati lagana ili srednje teška, rola veličine 30 do 50.
Pic je za ishranu raspoložen uvijek, danju i noću. Ipak, najlakše ga je prevariti u rano jutro i kasno popodne. Najpovoljniji vremenski uvjeti za to su mirno more uz lagani ili nikakav vjetar. Dobro se lovi i kad more lagano tuče o obalu. Z lov u mutnom mru najbolje koristiti mamce od pastela.
Poput podlanice i pic hranu prije uzimanja poduže ispituje. Nakon što izbočenim zubima uzme zalogaj, naglo trza glavu u stranu, kao da čupa hranu s podloge. Kad se to dogodi, struna će se trznuti na karakteristični, teško opisiva, ali lako pamtljiv način. Zatim pic ponese zalogaj k najbližoj rupi. Kontrira li mu se odmah, iščupati će se mamac iz njegovih zubi. Da se to ne dogodi, treba mu dopustiti da mamac ponese do pola metra i proguta ga pa tek tada kontrirati kratkim trzajem. Unatoč snažnom opiranju, izvlačiti ga treba bez taktiziranja. Kad dospije na površinu, učinit će očajnički trzaj, koji mu često donosi slobodu. Zato ga je najbolje prihvatiti mrežnom prihvatiti.