Strma obala je poslije seka, brakova ribama najbogatije područje. Te okomite stjenovite obale i pod površinom se spuštaju u dubine od dvadesetak do nekoliko stotina metara. U moru su pune rupa i procjepa, a mnoge imaju i skaline, horizontalne ravne ploha. Podnožja su im u pravilu ravna mekana dna na kojima su često nakupine sa strmaca odlomljena kamenja. Na našem dijelu Jadrana strmaca ima na kopnenoj i na obalama otoka. Kopnenih je najviše u primorju oko Dubrovnika i južno sve do kraja Konavala.
Na nekim strmcima moguće je udičariti i s obale, ali je taj način ribolova zahtjevniji, opasniji te manje uspješan od ribolova iz plovila. Bez dvojbe, bulentin je najprikladniji udičarski alat za ribolov uz strmce jer se njime može loviti danju i noću, na svim dubinama, uz zidove, na i nad zaravnima i dnu, oko gromada, na pola dna, iz usidrenog ili plovila prepuštenog kurentu i vjetru …
Iskusni udičari koji preferiraju ribolov bulentinom uz strmce mamce najradije spuštaju na zaravni između 20 i stotinu metara dubine. Za lov fratra, sarka, kanjca, kantora i ostale slične bijele ribe danju najradije lagani ili srednje teški bulentin spuštaju 30 - 40 metara pod površinu. Noću isti priborom spuštaju 10-tak metara dublje i najčešće love tabinje, u pravilu krupne i kapitalne, nešto rjeđe grujeve, koji uglavnom nisu kapitalni, te, još rjeđe, murine.
Bulentinom se može loviti i pretraživanjem terena iz plovila nošenog vjetrom ili kurentom. Ta je tehnika posebno dobra za lov bodeljki, ponajprije škrpina i pauka, riba koje ne traže i ne progone plijen nego leže na dnu i čekaju da im hrana dođe na dohvat. Bez obzira pluta li se paralelno ili okomito na obalu, približno istom rutom treba ploviti barem dva puta, a onda se pomjerati po nekoliko metara u stranu kako bi se teren što detaljnije pretražio.
Pretraživanje terena, kako bulentinom tako i brodskom elektronikom, preporučljivo je i prije ribolova na nepoznatom strmcu. Tako se spoznaje veličina i nagib podmorskog zida, gdje su, na kojoj dubini i koliko velike eventualne zaravni, na kojoj udaljenosti od obale i površine počinje ravno dno. Te su informacije neophodne kako bi se odabrali najbolja putanja plutanja ili mjesto sidrenja i lova.
Uz strmce je, jasno, najbolje i najlakše loviti po mirnom moru, ali rijetko kada oko njih nema vjetrova i valova, koji su najvažniji čimbenici pri odlučivanju uz koji će se i hoće li se uopće loviti uz strmac. Najbolje je loviti u zavjetrini strmca jer i kad ih ima, tu su vjetar i valovi slabiji, što boravak na moru čini ugodnijim, a ribolov lakšim.
Za ribolov iz usidrenog plovila bolje je kad vjetar puše s obale. Sidro se spusti uz zid i popuštanjem ili zatezanjem konopa odabere mjesto lova. Uz vjetar ka strmcu sidriti bi se moralo na većim dubinama i dalje od obale, čak i na mekanom dnu gdje sidro lošije drži. Osim toga, za to je potreban konop velike dužine, a postoji i opasnost od njegovog zapinjanja ili barem struganja o skaline.
Kad vjetar puše koji puše prema obali, čak i po posve mirnom moru, plovilo treba biti dalje od obale nego kad se lovi po vjetru koji puše vjetar s obale jer uvijek postoji mogućnost iznenadnog popuštanja sidro ili udara vjetra. Bez obzira na stanje mora i vjetra, uvijek treba nastojati sidriti s dva pribora, zbog veće sigurnosti i mogućnosti preciznijeg postavljanja plovila na željeno mjesto.
Pribor za lov bulentinom može se kompletirati na različite načine. Na skaline je najbolje položiti pribor s kliznom olovnicom i jednom udicom na kraju. Uz skalinu i strmu padinu dobro je ribama ponuditi komade velikog morskog crva ili svježu sarđele na priboru sa klasičnim „očenaš“ završnjakom. Za lov ponajprije fratara i sarka treba koristiti srednje teški, pribor od osnovne strune debele 0,30- 0,40 mm s privezima debljine 0,30- 0,35 mm i udicama širine luka 10 - 15 mm.
Za lov na i neposredno poviše dna također se može koristiti pribor s „očenaš“ završnjakom od 2 ili 3 udice, ovisno o čistoći dna. Treba ga izraditi od nešto debljeg najlona, osnovnog promjera 0,45- 0,60 mm i priveza debljine 0,40- 0,50 mm. Njegovu donju udicu, koja mora biti i najveća na priboru (do 20 mm širine), treba postaviti malo poviše olovnice i nadjenuti s najvećim mamcem, najbolje cijelom sarđelom. Na njoj se može očekivati ulov pagra ili zubaca. Gornja udica treba biti nešto manja i na nju valja nadjenuti komad sarđele, inćuna, …Može se očekivati da taj mamac uzme kantor, tabinja…
Umjesto jednog od navedenih pribora, ovisno o ribama koje naseljavaju lovnu zonu, uz strmac se može spustiti pribor namijenjena lovu najkrupnijih grabljivica živim ribicama poput bukve, ukjate, špara, crneja ili iglice. Mamac je najbolje pribaviti na mjestu gdje se žele loviti krupne ribe. Bulentin za takav lov najbolje je izraditi samo s jednom udicom, bez završnjaka, s olovnicom na kraju osnovne strune i kliznim privezom, koji se posredstvom vrtilice s ili bez kopče postavlja na osnovnu strunu. Hod jedan do tri metra dugog priveza ograničava se do desetak metara poviše olovnice. Ovim priborom, poznatim kako „“ lovi se tako da se nakon što olovnica dotakne dno i zategne osnovna struna niz nju spusti privez s mamcem. Plijen su najčešće orhan, kijerna i zubatac.
Bez obzira kojim se priborom lovilo, na njemu trebaju biti jaku, kovanu udicu kratkog tijela, oblik im ovisnog o vrsti mamca. Ako se lovi živom ili barem cijelom ribicom najbolje je koristiti udice oblika „live bait“. Ako se, pak, lovi na najvećim dubinama i s više pribora istodobno, prednost treba dati „cyrcle“ udicama, koje dozvoljavaju zakašnjelu kontru.