Ribolov pomoću štapa pruža znatno više mogućnosti za uspjeh od onog „iz ruke” ili „preko prsta“. Međutim, mnogi ribolovci ne uspijevaju iskoristi sve dobre osobine štapa te ne postižu optimalne rezultate. Razlog je to što čak i iskusni ribolovci ne obraćaju dovoljno pozornosti i na naoko nevažne detalje koje mogu poboljšati ili smanjiti uspješnost udičarenja. Primjerice, na položaj štapa tijekom čekanja napada ribe na mamac.
Velika većina ribolovaca ima običaj štapove uvijek postavljati u isti položaj u odnosu na more, bez obzira pod kojim uvjetima udičarili. Međutim, način na koji će se postaviti štap, a time i mamac, ne može se odabrati jednom zauvijek. Što više, ribolovac koji teži što boljem rezultatu, nekada će tijekom jednog ribolova promijeniti nekoliko položaja štapa kako bi otkrio onaj koji u određenim okolnostima daje najbolje rezultate.
Prvo i najvažnije je postaviti štapove tako da se oni mogu brzo i sigurno dohvatiti te uspješno kontrirati. Ribolovci koji o tome ne vode računa uspijevaju reagirati samo pogledom žaljenja što je plijen pobjegao. U kratkim, jednodnevnim odlascima u ribolov s obale najbolje je biti stalno uz štapove, koje treba postaviti tako da budu nadohvat ribolovcu. U višednevnom ribolovu potrebno je uvijek biti blizu mjesta na kojemu su štapovi.
Bez obzira lovi li se s obale ili plovila, tri su osnovna načina postavljanja štapova. Štapovi vrhovima uzdignutim vrlo visoko, koji s površinom zaklapaju veliki kut i drže zategnutom strunu što u more ulazi daleko od obale, podesni su za ribolov s obale na dnima koja obiluju podvodnim preprekama, koje mogu oštetiti ili presjeći strune. Tako postavljati štapove dobro je i na terenu gdje se u pojasu od nekoliko metara od obale prostiru podmorske livade i grebeni, pa je njihovo „preskakanje“ jedini način da struna ostane čitava. Ovaj je način postavljanja štapova obvezan u „surfcasting“-u, ribolovu dalekim bacanjem mamca.
Univerzalni, možda najbolji način postavljanja štapova, a u svakom slučaju najčešće rabljen, jest tzv. direktni način. Štap se postavlja gotovo paralelno s površinom, tako da struna pod vrlo malim kutom ide prema moru i u more. U tom slučaju uspostavlja se najbolja moguća veza između mamca i štapa, odnosno ribolovca jer svaki, pa i najmanji trzaj biva lako registriran, a kontra snažna i dovoljno duga.
U slučajevima kad vjetar otežava ribolov, odnosno uzrokuje lažne signale uzimanja mamca, vrh se štapa može postaviti centimetar, dva iznad mora. Čak i uroniti u more do prva dva ili tri provodnika strune.