U ovo doba godine većina sportsko- rekreativnih ribolovaca koji preferiraju lov najcjenjenijih riba svoju pozornost usmjerava k ovrati ili oradi, podlanici, „kraljici jadranskog priobalja“. Međutim, najiskusniji među njima će je početi loviti tek u travnju, kada se posve oporavi od napora mrijesta i „ugodno popuni“. Do tada će oni radije loviti drugog vladara tih voda – smuduta ili brancina, lubina, koji se već oporavio od mrijesta i vratio u najbolju formu.
Kao i u bilo koje doba godine, osim prirodnim, brancini se tijekom proljeća mogu loviti i umjetnim mamcima. Iako manje nego u najhladnijem dijelu godine, i sada je potrebno voditi računa o tome što varalica svojim izgledom i radom oponaša, kakav joj je tip vibracije, koja je optimalna veličina itd.
Iskustva uspješnih jadranskih „brancinaša“ govore da u ovo doba godine najbolje rezultate postižu brojni „mrdavci“ ili "silikonci", varalice od mekane plastike, te malobrojni „teturavci“ („wobleri“) koji imaju sitniju, finiju vibraciju i to pri sporom povlačenju. Uvjet je, također, da „teturavci“ budu dugački od 70 do 110, a „mrdavci“ od 90 do 200 mm.
Kolika je optimalna dužina „mrdavca“ ovisi o njegovoj vrsti. Tako je u predstojećem periodu najbolje koristiti srpoliki „twister“ i „shad“ dužine oko 90, „shad“ od 90 do 130, imitaciju jeguljice od 110 do 150, a crva od 130 do 200 mm.
Kojoj od tih vrsta varalica dati prednost? Brancin vjerojatno i ne pravi razliku između mekane plastične „jeguljice“ „crva“, „gliste“ i „twistera“ koji nema prirodnog uzora. Što je još važnije, sve te vrste varalica mogu podjednako asocirati na crva, ali i na malu jeguljicu, iglicu ili bilo koju drugu ribicu izdužene forme, kao što su gavun, papalina, inćun, srdela, mali cipol itd. Zato je izgled varalice od mekane plastike nebitan kada je u pitanju lov lubina. Uostalom, „kralj“ se uglavnom lovi u mutnoj vodi, u sumrak i noću, tako da je vibracija varalice neusporedivo važnija od izgleda.
Pri odlučivanju hoće li se koristiti „teturavac“ ili „mrdavac“ treba uzeti u obzir i dubinu terena na kojemu se lovi. Naime, niska cijena, jedna od osobina „mrdavaca“, osobito dolazi do izražaja na plitkim, kamenitim terenima, gdje varalice česti zapinju za kamenito dno ili podvodnu vegetaciju. Izgubljeni jeftini „mrdavac“ mnogo je lakše prežaliti nego višestruko skuplji „teturavac“, zbog ćega ga ribolovci bacaju i vode na mjestima s mnoštvom prepreka, na kojima se i sitna riba i grabljivice rado zadržavaju.
Osim toga, „jigg“ udica koja izviruje s gornje strane „mrdavca“ znatno će teže zapeti za prepreku nego udice s donje strane „teturavca“. Uz to, brancin odlično radi kada je voda uzburkana, a tada se komadići algi i morske trave često kvače za udice, zbog čega „teturavac“ gubi vibraciju, dok repić „mrdavca“ nastavlja vibrirati.
Također, jiggovima je i prilagođavanje konkretnoj situaciji znatno lakše, jer brzim i lakim mijenjanjem težine olovne glave može se u najrazličitijim situacijama postići potrebna daljina odbačaja i dubinu kretanja varalice.