U manje od deset godina strijelka se toliko razmnožila u Jadranu da je od rijetkog postala uobičajeni ulov naših udičara. Iznimno agresivnu i brzu, najčešće je love varaličarenjem s obale, ali se povlačenjem umjetnog mamca iznimno uspješno lovi i pendulom.
Iako zalazi i znatno dublje, pendulom je ne treba tražiti na dubinama većim od 15 do 20 metara. Prateći obalnu crtu u svakom narednom prolazu treba malo smanjivati dubinu lova sve do pola metra, jasno ako to dozvoljava gaz plovila. Zbog lova u plićaku, ali i česte koncentracije cijelog jata na vrlo malom prostoru, pendulom je najlakše loviti s malim plovilom opremljenim vanbrodskim motorom, osobito gumjenjakom.
Strijelke treba tražiti u blizini plaža, osobito onih s naglim padom u dubinu, oko stjenovitih rtova, u područjima s jakim strujama, oko ušća rijeka i područja ispred luka, osobito oko vrhova lukobrana, ponekad čak i unutar njih. Voli se zadržavati u blizini grota i vrulja oko kojih je mnoštvo manjih riba.
Iako se hrane i danju i noću, pendulu je najbolje potezati ujutro, počevši kad je još mrak i završavajući pri punom svjetlu ili navečer, od kasnih popodnevnih do kasnih noćnih sati. Općenito, najbolja su vremena oko izlaska i zalaska sunca, tj. sati "dugih sjena", kada je sunce gotovo na horizontu.
U Sredozemlju strijelka doseže maksimalnu težinu od 10 kilograma, ali je zbog njene brzine i borbenosti treba loviti panulaškim štapom i rolom snage čak 15 do 20 libri. Na kalem role dovoljno je namotati najlonsku strunu promjera 0,35 do 0,40 mm. Završnjak ne treba biti duži od pola metra, ali mora biti metalni jer strijelka uz snagu i brzinu ima i zastrašujuće oštre i snažne zube kojima može prekinuti čak i čeličnu žicu.
Za pendulu na strijelke najbolji mamac je riba, osobito iglica, ali u lovu sitnijih podjednako su dobre i varalice, najbolje vrlo izdužene, koje podsjećaju na iglicu. To mogu biti perjatice, pljuskavci, teturavci, žlice, pilkeri, mrdavci, itd. „Kona“, varalice od perja i mekane plastike oblika glavonošca s metalnom glavom te dugačke oko 10 cm montiraju se na pendulu bez dodatnog utega i potežu brzinom 2 do 3 čvora. Teturavci dužine 7 do 9 cm, najbolje od tvrde plastike jer dobro odoljevaju zubima strijelke, trebaju se potezati bezinom od 3 do 4 čvora. U lovu teturavcem treba obratiti pažnju na morsko dno jer ove varalice zaranjaju i 3 do 4 metra pa mogu dodirnuti dno i zaglaviti.
Iako su najneotpornije, u lovu pendulom kod nas su se najučinkovitijim pokazale varalice od mekane plastike, i to one oblika jeguljice dužine 100 do 160 mm. Montirati ih je dovoljno na golu, a ne na udicu s olovnom glavom, jer su najučinkovitije kad povremeno pljuskaju po površini. Najbolje je koristiti udice koje se dobiju s varalicom, odnosno širine luka 10-15 mm.
Ako se nakon pretraživanja lovne zone ne ostvari ulov, dobro je pendulu opteretiti s 50 do najviše 100 grama teškom olovnicom i ponovo pokušati.
Varalica se može potezati tek desetak metara iza krme plovila, jer i kad vidi ribolovca strijelka neće odustati od napada.
Strijelka napada mamac odlučno, ali ponekad se zaustavi pri prvom zalogaju i ne nastavlja napad. Kad se ulovi, bori s puno energije iznenadnim bijegovima i iskakanjem iz vode. Nakon prvog ostvarenog ulova, ako nije kapitalni, dobro je proći nekoliko puta na istom području jer se manje strijelke hrane u jatima.
Prije konzumiranja strijelku je dobro pregledati, osobito ako se želi uživati u njenoj izrazito ukusnoj butargi. Naime, nekad samo u vodama Turske, sad se i u Jadranu lovlje strijelke čije su genode zaražene parazitskim crvima. Ti nitasti tanki crvi uglavnom napadaju spolne žlijezde ženki. Na njihovoj površini, neposredno ispod prozirne ovojnice izgledaju poput krvnih žila. Iako ti crvi ugibaju nakon kuhanja na 70 i smrzavanja na -25 stupnjeva, ipak je nepoželjno hraniti se zaraženim spolnim žlijezdama.