U veljači temperature Jadrana dosežu najniže vrijednosti. Pri površini u prosjeku su u Dubrovniku 13,5 Celzijevih. Zbog hladnoće većina priobalnih riba udaljava se od kopna i površine te znatno manje jede pa se u veljači postižu najslabiji ulovi udicom, osobito u priobalju. Zato, ali i zbog toga što u veljači najviše puše olujna bura, većina rekreativnih ribolovaca ne lovi tijekom tog mjeseca. Međutim, činjenicu je da se uz obalu i zimi može udičariti, iz plovila i s kraja, i to znatno više vrsta nego što misli većina udičara.
Najbrojniji ulovi ostvaruju se u ciljanom lovu arbuna, jedne od najbrojnijih i najrasprostranjenijih riba u Jadranu, koji nije osobito oprezan, ali je u veljači dobro raspoložen za ishranu. Osim toga, zimi se češće nego u ostatku godine love krupni i kapitalni primjerci. Oni su u pravilu na 20 do 30, čak i više metara dubokim dnima, dok se primjerci teški do 100 grama zadržavaju na plićim terenima, ponegdje i malo ispod 10 metara.
Arbuna ima na svim, najviše na pjeskovitim, muljevitim i šljunkovitim dnima, nad livadama, uzvisinama te pločastim oazama na muljevitom dnu. Ne smeta mu boćata voda. Zadržava oko potopljenih objekata i u kanalima blizu kopna. Najradije je na granici dviju vrsta dna.
Vremenske prilike nisu od velikog utjecaja na apetit arbuna pa se može loviti po kiši, vjetru, a ponekad su odlični ulovi za burnog vremena. Apetit mu veoma ovisi o plimi i oseci te, osobito, fazi mjeseca. Najmanje je za ishranu raspoložen pri spuštanju nivoa mora, osobito brzog i velikog.
Arbun se hrani tijekom dana te noću po mjesečini, najintenzivnije od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te sat i pol prije sumraka. Po toplom vremenu, jede slabije, što ono duže traje to arbun slabije jede.
Lakše nego s obale arbuni se pronalaze i love iz plovila. Dok se ne pronađe dobra pozicija, ali i na ravnom dnu najbolje je loviti iz pokretnog plovila. Plovilo je najbolje prepustiti kurentu ili vjetru. Tijekom takvog lova olovnica mora stalno dodirivati dno, a struna zategnuta kako bi se osjetio svaki ugriz. Nakon prvog ulova, treba se vratiti nazad, spustiti sidro i nastaviti loviti iz usidrenog plovila.
Mamce treba odbaciti nešto dalje od plovila, najbolje niz kurenat i sačekati da pribor dotakne dno. Arbuni će često zagristi i mamac u propadanju. Tada treba odmah kontrirati, ali ne i izvlačiti. Bolje je dopustiti da se zakače na sve udice. Ako poslije kraćeg čekanja nema ugriza, mamce treba privući koji metar, malo sačekati i tako sve do ispod plovila. Potom odbaciti treba u drugom smjeru, sve dok se ne pretraži sav dohvatljivi terene oko plovila. Kada se ulovi prvi, ponovo treba odbacit na isto mjesto, jer će na njemu u pravilu biti i drugi arbun zato što se kreću u jatu.
Ukoliko i nakon malo dužeg čekanja nema napada na mamac ili se on manifestira samo kao dodir, treba povremeno skosavati da bi uteg lupkao po dnu i privukao pozornost arbuna. Treba i pokušati loviti s dužim privezima tako da se na dno osim olovnice spusti cijeli završnjak. Uz sve to dobro je i primamljivati dobro usitnjenom i kompaktnom primamom, kako bi dosegnuo dno. Primamu je najbolje koristit stučene mušule, ježeve i kozice. Pri primamljivanju treba dobro sidriti, a primamu, najbolje u vreći za povrće, spustiti točno ispod plovila.
Loviti je najbolje bulentinom sa završnjakom od najlona promjera 0,30 do 0,35 mm ili, još bolje „PE“ višenitke. Završnjak može biti s dva ili tri priveza dužine 20- 40 cm na razmacima od 30- 50 cm, s tim da se donji postavlja na kraj predveza gdje i olovnica. Na nepoznatom terenu te kad arbun slabije uzima mamca, bolje je koristiti pribor s dva tanja i znatno duža priveza. Na priveze treba postaviti udice širine luka barem 7, a kada se love krupniji primjerci 9 do 12 mm. Najčešće se koriste udice oblika „Aberdeen“ i „ Crystal“, ali za tvrđe mamce bolje su one oblika „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica japanskog imena „Abumi“.
Osnovnu strunu najbolje je izraditi do „PE“ višenitke, za lov do dubine od 20-tak metara promjera 0,04 mm treba namotati na srednje veliku rolu prijenosnog odnosa 1: 4,0 ili tek 1: 3,8. Štap brze akcije i osjetljivog vrha može biti dugačak tek 170, ali za lov iz plovila kakva su najčešće kod nas, najprikladniji su oni dužine od 240 do 310 cm.
Loviti je najbolje organizmima kojima se arbun hrani - crvima, rakovima i školjkama. Poslastica su mu veliki i crva štrcaljac, bibi. Najbolje se lovi na tanje i mekše komade velikog crva, od repa, ali ne onog tamnog iz mulja, nego crvenog iz tvrdog tla. Štrcaljca treba izrezati na kvadratiće, najbolje centimetar puta centimetar. Mamče se tako da ih udice potpuno probodu, želatinska unutrašnjost mamca bude okrenuta k unutrašnjosti krivine udice, a vrh u cijelosti izvan mamca. Mamčiti se mogu i cijeli štrcaljci, ali samo sitni, iako će arbun pokušati progutati i veće nego što je u stanju. No, arbun rado posegne i za puno jeftinijim i dostupnijim mamcima- komadima glavonožaca te sitnih riba.
Pri odabiri mamca na umu treba imati i to da arbuni na nekim lokalitetima imaju posve posebnu omiljenu hranu, pa je prilikom polaska u ribolov na nepoznate pozicije dobro ponijeti što više raznovrsnih mamaca i utvrditi koji je najučinkovitiji.