Ima od toga kakvih, a bit će i petnaestak godišta, mediji su se i tada, kao i danas, znali baviti pizdarijama, trivijalnostima i vijestima koje to i nisu. Prifali materijala, a novinu valja napuniti pa makar to bile i vijesti iz nesvijesti, jer neće novina valjda na trafike doći s rupom na 26. ili možda nekoj, eto neka bude 53. stranici, nebitno kojoj. Posvuduše i posvudani ili još bolje - „potpis pod sliku” za zatvoriti stranicu - daj što daš, samo da se rotacija zavrti . Jbte, „potpisom pod sliku” riješiš pola stranice, peči se npr. slika goluba u podne, a novinar(ka) objašnjava zašto je taj golub tu baš u podne, a ne u podne manje kvarat. Publika onda sutra očekuje nastavak, je li se golub u podne kome olakšao na glavu i zašto je odlučio srat baš u podne, a ne u podne manje kvarat. No, hajde, takav novinarski haiku još bi ponekad znao i ispasti zanimljiv za razliku od vijesti koje to zapravo nisu.
Evo recimo, nije vijest da je Hajduk do Velike Gospe ispao iz Europe. To je toliko beznačajna informacija da kad imaš prijatelje dinamovce, više te ni ne zajebavaju oko toga. Ne može biti vijest ono što se podrazumijeva.
I tako, bilo je tome ima tih petnaestak godišta, vikend dežurstvo u dubrovačkom dopisništvu Slobodne. Zvoni telefon, na liniji urednik.
- Imaš li što danas? - pita.
- A što može bit subotom u Dubrovniku?!
- Ima li kruzera? - nabacuje „ideju” o „vijesti”.
- Ima, pet, šest, 13.
Na to on govori nešto kao „dobra je to vijest, daj pošalji”.
- Što da pošaljem?
- Pa koliko ima kruzera, to pošalji.
- Nije to vijest. Vijest će bit' kad u Dubrovniku kruzera ne bude. - odgovor je nakon kojeg više nikad tih godina nije tražio „vijest” o broju kruzera u Dubrovniku.
Eto, tako je ljeti i s prometnim gužvama u Dubrovniku. Ljudi, ne pitajte nas zašto ne pišemo da je usred turističke sezone negdje prometna gužva, osim ako baš nije kakav potpuni kolaps. To više nije vijest, jbte! Bit će vijest kad ih ne bude.