Dubrovačka gradska vijećnica stranke Centar Viktorija Knežević smatra da je prosvjed za Liku pokazao nešto što nadilazi samu temu zbog koje je održan: da ljudi različitih političkih i svjetonazorskih opredjeljenja mogu stati jedni uz druge oko važnih zajedničkih vrijednosti, a da se pritom nitko ne mora odreći vlastitog identiteta.
„Nitko se s tog Trga nije vratio manje svoj. To je možda i najvažnija poruka ovog prosvjeda. Pokazali smo da suradnja ne znači odricanje od vlastitih stavova, nego sposobnost da prepoznamo trenutak kada je nešto važnije od naših razlika“, ističe Knežević.
Dodaje kako se u hrvatskom javnom prostoru predugo stvarao dojam da podržati inicijativu koju je pokrenuo netko iz druge političke ili društvene skupine znači na neki način oslabiti vlastitu poziciju.
„Često se čuje pitanje tko nešto organizira, tko će tamo biti i hoće li netko drugi iz toga izvući politički bod, umjesto jednostavnog pitanja je li stvar dobra i pravedna. Tako se, čuvajući svoje male političke teritorije, prečesto odustaje od velike zajedničke snage“, poručuje Knežević.
Smatra da je prosvjed za Liku upravo zato važan presedan. Građanske inicijative, različite političke stranke, sindikati, ljudi iz javnog života i brojni građani podržali su isti cilj, bez potrebe da pritom postanu politički ili svjetonazorski isti.
„Meni je sasvim normalno nekome iz druge stranke reći: radiš dobru stvar, podržavam te, nastavi. To sam radila i prije i radit ću dalje. Sutra se možemo ozbiljno razilaziti oko neke druge teme. Podrška ne znači da smo postali isto. Ozbiljna politika mora znati razlikovati političku konkurenciju od pitanja javnog interesa oko kojih je suradnja ne samo moguća nego i nužna“, kaže Knežević.
Posebno važnim smatra osjećaj koji je ovakav oblik zajedničkog djelovanja dao građanima koji se dugo bore protiv nepravde.
„Čovjek koji se mjesecima ili godinama bori protiv nečega nepravednog lako počne vjerovati da nema smisla, da je sustav prevelik i da su veze prejake. A onda pogleda oko sebe i vidi tisuće drugih ljudi. I shvati: ima nas. To mijenja puno više nego što nam se možda sada čini.“
Knežević upozorava da upravo podjele najviše odgovaraju onima koji državu tretiraju kao svoje vlasništvo.
„Njima odgovara da svaka stranka govori samo svojim biračima, da se građani međusobno promatraju sa sumnjom i da svaki pokušaj promjene netko minira prije nego što je zapravo i počeo, samo zato što su ga pokrenuli ‘oni drugi’.“
Zahvalila je građanskim inicijativama koje su pokrenule i nosile ovu borbu, političkim strankama koje su ih podržale bez potrebe da prosvjed pretvore u vlastitu pozornicu, sindikatima, ljudima iz javnog života i svim građanima koji su sudjelovali ili podržali prosvjed.
Naglašava da podrška Lici sada mora ostati konkretna i trajati do ostvarivanja rezultata, ali i da iskustvo ovog prosvjeda treba prenijeti na druge važne društvene teme.
„Ne moramo biti isti da bismo zajedno napravili nešto veliko. Snaga nije u tome da izbrišemo razlike među nama, nego da znamo prepoznati teme oko kojih se već slažemo i da oko njih zajedno nešto napravimo. A u ovoj zemlji imamo posla za sljedećih deset godina samo oko stvari oko kojih se već slažemo, prije nego što uopće dođemo do onih oko kojih se razlikujemo. Mislim da smo taj prvi korak upravo napravili“, zaključuje Knežević.