Uz brojne druge ribe, tijekom travnja kopnu su masovno prišli i arbuni. U najjužnijem dijelu našeg mora, čak i najkrupniji, koji inače preferiraju srdnje i veće dubine. Zato je sad pravo vrijeme za priobalni lova krupnih „crvenih prinčeva“, kako arbune zbog ljepote i srodstva s „kraljicom“ ovratom (oradu) mnogi nazivaju.
Inače, kad ne bi bilo arbuna, sportski bi ribolov na moru izgubio dosta na svojim dražima, jer je ta riba borbena do zadnjeg trena, a i vrlo rasprostranjena. Ima je na svim dubinama, ali najčešće između 10 i 60 metara, ako je dno ljušturasto, pjeskovito ili mješovito. Rjeđe se lovi na kamenitom, a najviše na dnu obraslo validalnim, algama perjastih listova, poznatih pod imenom rudić.
Tijekom svibnja, a tako će biti sve do rujna, arbun najintenzivnije jede od izlaska sunca do 10 ili 11 sati te poslije podne sat i pol prije sumraka. U tim periodima, najčešće, ne jede stalno. Halapljivo guta sat, dva, a zatim pauzira, od jednog do tri sata, pa ponovo navali na hranu. Tada će uzeti skoro svaki mamac pa s dobro odabranim i na dobroj poziciji u kratko vrijeme može se uloviti i nekoliko kilograma ove kvalitetne i cijenjene bijele ribe.
Loviti je najbolje sa svježim mamcima. Najučinkovitiji su komadi velikog crva i golog štrcaljca (bibija), ali su skupi. Zato je puno bolje loviti dostupnijim i jeftinijim mamcima poput raka samca, kozice, komadića srdele, lignje, sipice… Ipak, najjeftiniji i najpristupačniji i među najučinkovitijim mamcima jeste meso školjke dagnje, mušule. Međutim, treba znati da ti i ostali mamci nisu podjednako uspješni u svim ribolovnim područjima, kao i u svako doba godine, pa je u ribolov dobro ponijeti barem dvije vrste mamaca.
Poput većine riba kamenitog i ljušturastog dna, arbun hranu traži na samom dnu, rjeđe mamo poviše njega. Zato pribor za njegov lov treba kompletirati tako da udice drži na ili neposredno poviše dna. U ovo doba godine, kao i u rujnu, kada su arbuni blizu obale, loviti se mogu i s kraja.
Pribor može biti kompletiran kao za lov ovrate (orade), s kliznom olovnicom poviše jedne udice. Međutim, puno je bolje, osobito ako se lovi na čistom terenu, rabiti pribor kojim se može loviti i iz plovila. Kompletira se tako da se na osnovnu najlonsku strunu promjera 0,25 do 0,30 mm preko vrtilice nadoveže završnjak koga čini pola metra dugi predvez od najlona promjera 0,20 mm te „brk“- dva priveza (pjoka, primule) izrađeni od jednog komada najlona debljine kao i predvez ili malo manje. Dužina priveza treba biti oko pedalj, a najbolje je ako su nejednako dugi. Njihov spoj s predvezom najbolje je izvesti dvostrukom petljom. Ovako kompletiran pribor dodatno opteretiti je najbolje pomoću fiksne olovnice postavljenom neposredno poviše vrtilice. Težina olovnice ne treba biti velika (5-10 grama) , jer se lov odvija na malim dubinama.
Kako su plijen najčešće krupniji arbuni, na pribor je najbolje montirati nešto veće udice nego inače, širine luka 9 do 12 mm. To mogu biti „parangalke“, odnosno udice oblika „Aberdeen“, ali je puno bolje koristiti one oblika „Crystal“ i „Limerick“. Zbog oblika posve prilagođenog zubalu arbuna, posebno je dobra udica „Abumi“ veličine 1 do 6 tvrtke „Sasame“.
Malo gdje se arbuni toliko približe kopnu da se s njega mogu loviti „preko prsta“. Zato je štap s rolom obvezni dio pribora. Najprikladniji su štapovi „beach“ ili s nešto dužim bacanjem („beach ledgering“), a poslužiti mogu i oni namijenjeni lovu vrlo dalekim bacanjem („surfcasting“). Ti se štapovi nude u dužinama od 2,5 do 4,0 i više metara Preporučljivo je koristiti duže, one oko 4,0 m. Na „surfcasting“ štapu treba biti isto takva rola, koja je dobrodošla i na druga dva štapa, iako se za lov kratkim bacanjem može rabiti i univerzalna rola. No, bez obzira kojoj vrsti pripadali, štap i rola ne moraju biti jaki nego su dovoljni i lagani, ali štapovi moraju imati iznimno osjetljive vrhove. Dobro je ako rola ima slobodni hod kalema, jer umjesto arbuna može zagristi komarča.
S obale se arbuni love čekanjem. Mamce treba odbaciti što dalje, najbolje na kakvu oazu pijeska ili šljunka u polju rudića, gdje arbuni traže crviće i račiće. Da bi se to postiglo potrebno je dobro poznavati teren jer arbuni obično ne zahvaćaju veliku površinu. Kada olovnica dotakne dno, najlon treba lagano zategnuti i uključiti slobodni hod kalema, ako ga rola ima. Ako su u blizini, arbuni će brzo prići mamcima. Sitniji će ih dugo čupkati, a krupniji će nakon što probaju odmah uzeti ponuđeno i povući pribor. Kontra, zbog veće dužine strune, treba biti snažna i odlična. Plijen treba izvlačiti bez taktiziranja, ali i žurbe, jer arbuni dosta teško spadaju iako stalno treperenjem nastoje osloboditi se udice. Ako, pak, ne grizu, poslije kratkog čekanja pribor treba premjestiti barem malo dalje.
Uspješnost ribolova arbuna znatno se može poboljšati primamljivanjem. Primama se može praviti od svih poznatih mamaca, ali je najjeftinije rabiti samljevene ježince i školjke skupljene uz obalu.
S arbunom veoma često obitavaju i pauci čiji je ubod bodlje leđnog i škržnih peraja veoma bolan. Zato je neophodan oprez, posebice manje iskusnih ribiča koji ne razlikuju ponašanje arbuna i pauka na udici.