Za udičarenje na moru najpovoljniji period u drugoj polovini godine je jesen. Tijekom nje, u listopadu, temperature zraka su ugodne, a ostali vremenski uvjeti dobri i odlični za ribolov, čak i daleko od obale. U pravilu, tako je barem do oko sv. Luke, 18. listopada, kada najčešće počinju prva osjetnija zahlađenja i bure. Što je još važnije, u listopadu je većina riba ako ne odlično barem dobro raspoložena za ishranu. Među njima su orhan, zubatac te ostale najcjenjenije ribe koje naši udičari najčešće love pendulom živim ili barem svježim mamcem. U ovom periodu najradije iglicom, ne samo zato što je ona najveća poslastica svih krupnih grabljivica, nego i zato što se sada, zapravo do kraja studenog, najlakše lovi udicom.
Žive iglice sportski ribolovci mogu pribaviti samo osobnim lovom. Na njihovu sreću agresivne iglice love se brojnim tehnikama i još brojnijim mamcima, prirodnim i umjetnim. Međutim, jedini mamac koji isključivo lovi samo iglicu je smotuljak vrlo tankih niti, kod nas poznat i kao pramen te vunica, ali i talijanskom imenu „matassina“. Vunicu napadaju i druge ribe, ali se ne zakače jer ta varalica nema udicu nego samo brojne vrlo tanke niti u koje se samo iglica brojnim sitnim zubima zapetlja toliko da se ne može samostalno osloboditi.
U lovu smotuljkom značajno je manje neuspješnih napada iglica nego u lovu bilo kojim drugim mamcem. Osim toga, što je najvažnije, njime ulovljene ribe su u najboljem stanju, bez ikakvih ozljeda.
Broj neuspjelih napada iglice najviše ovisi o materijalu od koje je izrađen smotuljak. Vuneni je najmanje učinkovit dok je najučinkovitiji onaj od prirodne, a zanemarivo manje od umjetne svile, koje nude brojni proizvođači varalica. Pri kupovini ih treba testirati jer nisu svi jednako kvalitetni. Najbolji su smotuljci koji se „lijepe“ za prste, odnosno čije niti zapinju i za najmanja oštećenja na koži.
Smotuljak vrlo visoke kvalitete vlastoručno se može izraditi od sintetičke tkanine i, još lakše, konca, najbolje onog za goblene. Varalica se izrađuje tako da se konac sedam, osam puta obmota oko četiri prsta ruke. Tako dobiveni smotuljak je pregrub pa ga treba pročešljati, razdvojiti niti konca. To se može uraditi finim češljem ili brusnim papirom. Nakon toga na jedan kraj smotuljka treba vezati čvor, najbolje jednostavni „uni“, barem s četiri namotaja.
Na isti način vezuje se i kupovni smotuljak koji se proizvodi u više boja: plavoj, crvenoj, zelenoj, narančastoj, žutoj, bijeloj pa čak i crnoj. Prevladavajuće je mišljenje da nije osobito važno koje će boje varalica biti, ali se žute i narančaste smatraju univerzalnim dok je u malo zamućenom moru najvidljivija bijela.
Vidljivije od jednobojnih su dvobojne, vunice izrađene od niti kontrastnih boja. Iglica se pretežito hrani gavunima, inćunima, nedoraslim srđelama te ostalim ribicama pa je dobro i loviti je varalicama koje ih dekorom oponašaju: bijelo - plavim i zeleno plavim, ali dobre rezultate daju i druge kombinacije, primjerice žuto ili narančasto - plave. Varalice će biti uočljivije i ako im se doda nekoliko „lame“, niti metalnog sjaja, koje će davati dojam uzdužne sjajne crte koju imaju spomenute ribice.
Vunica se na pribor može montirati na najjednostavniji način, direktnim vezanjem, bolje je pomoću kopče ili „split“, rascijepanog prstena, kako bi se lakše mijenjala jer je iglica dosta brzo uništava. Još bolje je između strune i varalice postaviti vrtilicu kako bi se spriječilo prenošenje vrtnje ulovljene iglice na strunu i njeno sukanje.