Goli štrcaljac, „bibi“, jedan od najcjenjenijih mamaca za ribolov na dnu u priobalju, loše podnosi visoke temperature, već na 25 stupnjeva Celzijevih vrlo brzo ugiba pa ga je tijekom najtoplijih mjeseci teško održati živim, kakav je najučinkovitiji. Kada ga nije moguće održati živim, na jedan od načina opisanih OVDJE, za duže čuvanje najbolje ga je zamrznuti.
No, zamrzavanjem se njegova tjelesna tekućina kristalizira te uništava unutarnje tkivo. To ga čini bitno manje žilavim pa zato i selektivnim, mamcem koji mogu jesti samo ovrata, smudut, sarak i ostale gurmanski najcjenjenije ribe. Da bi se to izbjeglo, „bibija“ prije zamrzavanja treba osloboditi tekućine. No, kako je ona ribama iznimno primamljiva mirisom i ukusom, tekućinu je potrebno sačuvati i nakon odmrzavanja mamca vratiti u njega.
Oslobađanje od tekućine i nadijevanje zamrznutog golog štrcaljca moguće je na više načina, ovisno o tome u kakvom se obliku želi mamčiti. Kada se žele loviti arbuni, ovčice, do srednje krupni primjerci sarka i fratra te manji primjerci ovrate i smuduta, „bibija„ je prije zamrzavanja najbolje izrezati na komade. Nad posudom u koju će se skupljati tekućina načini se jedan uzdužni rez i crv očisti od unutarnje prljavštine. Zatim se razvijeni plašt „bibija“ položi na plitku posudu, pokrije solju i ostavi da odstoji u hladnjaku najviše šest sati. Za kilogram crva dovoljno je 300 grama soli. Nakon što na taj način dehidrira crva treba zamrznuti.
Prije mamčenja crva treba odmrznuti u plitici da se sačuva tekućina koja će pritom isteći. Zatim ga treba izrezati na kvadratiće željene veličine, najbolje barem dvostruko duže od udice na koje će se nadijevati. Ti komadi mogu se mamčiti kao komade plašta olignje- udicom se probodu dvaput, ali tako da im želatinska unutrašnjost pritom bude okrenuta k unutrašnjosti luka udice, čiji vrh obvezno mora cijeli viriti izvan kože mamca. Za lov daljim bacanjem i krupnijih riba mamčiti je bolje omotavanjem mamca oko vrata udice te vezati sve zajedno elastičnim koncem, da mamac nalikuje kobasici.

Da bi bio što privlačniji ribama, mamac pripremljen na te načine treba neko vrijeme odstajati u sačuvanoj vlastitoj tekućini, koju nije potrebno čuvati zamrzavanjem ali jest na niskoj temperaturi.
Za lov krupnih riba najbolje je mamčiti cijele zamrznute štrcaljce. Njih je dehidrirati moguće na dva načina. Prvi je da se izbuše iglama i valjanjem u plitkoj posudi oslobode sokova. Tijekom valjanja kroz usta i analni otvor iz crva će izlaze i crijeva koja treba baciti.
Drugi način dehidriranja je da se crvu odreže kraj kako bi iz njega istekla tekućina i izvadila se iznutrica. Duže crve je bolje izrezati na komade od 10-ak centimetara, kakvi su posve dovoljni i za lov najkrupnijih ovrata. Rezati je najbolje škarama.
Izbušene i poprijeko prerezane crve treba posuti solju i potom zamrznuti. Nakon odmrzavanja mamće se kao cijeli. Kad je presječen samo na jednom mjestu, mamčiti ga je najbolje tako da presječeni kraj bude na struni, a ne na udici. Zatim pet milimetara ispod mjesta presjeka silikonskom niti crv se omotati i stegne kako bi se spriječilo isticanje tekućine koju medicinskom špricom treba ubrizgati u crva da on nabubri i izgleda kao da je svjež.