Lignje se već dobro love potezanjem varalica po priobalju. No, u lovu potezanjem na plitkim terenima veoma su česta zapinjanja i gubljenja varalica. To je moguće spriječiti ili barem ublažiti na više načina. Jedan od njih je i spajanje varalice s ostatkom pribora posredstvom specijalne kopče, u svijetu poznate kao „weedless leader“.
U lovu odbacivanjem zapinjanje se može spriječiti brojenjem. Naime, svaka varalica tone određenom brzinom. Kada se dubina mora na mjestu lova zna, lako je brojenjem odrediti poslije koliko sekundi po padu na površinu treba prekinuti tonjenje i početi s privlačenjem varalice.
Brzina tonjenja ovisi o težini, vrsti i veličini varalice. Najbrže tonu metalne, u pravili jedan metar potonu za 1 do 1,5 sekundu. Ostale varalice tonu različitim brzinama.
Kada se lovi na nepoznatom terenu najbolje je prvo nekoliko puta odbaciti neku jeftinu varalicu kako bi se spoznalo o kakvom se terenu radi sa što manjom štetom u slučaju da se varalica izgubi. Osim toga, na nepoznatom terenu varalicu nikada ne treba ravnomjerno privlačiti nego skosavanjem. Tako će se znatno smanjiti mogućnost zapinjanja.
Na žalost, unatoč svim poduzetim radnjama za sprječavanje, moguća su zapinjanja varalica za dno, usamljenu stijenu, odbačeni predmet ili podmorsko raslinje. U takvim situacijama može se pokušati osloboditi varalicu na nekoliko načina.
Preduvjet uspjeha svakog od njih je ne pokušavati potezanjem štapa na silu osloboditi varalicu. To je najveća greška koja se možete napraviti u slučaju zapinjanja. Ukoliko je varalica zapela za alge ili travu možda će se i na taj način osloboditi, no najčešće će se njene udice samo još dublje zabiti u podvodnu strukturu ili će puknuta struna. Zato, nasilno potezanje štapa odnosno strune neka bude zadnja opcija.
Prva treba biti lagano mrdanje vrhom štapa lijevo- desno s lagano napetom strunom. Ukoliko se na taj način varalica ne oslobodi, treba pokušati na drugi način. Štap treba dovesti u okomiti položaj i, ako treba, namotavanjem napeti strunu. Zatim što dalje od vrha štapa prema varalici palcem i kažiprstom uhvatiti strunu, potegnuti je poput strune luka strijele i onda naglo pustiti. Savijanje štapa i istezanje te skupljanje strune uzrokovat će pokrete varalice naprijed - nazad, koji mogu dovesti do oslobađanja varalice.
Ako se ni na jedan od ova dva načina varalica ne uspije osloboditi, preostaje opcija nasilnog potezanje strune. Najbolje je prvo pojačati silu kočnice role te dva do tri puta trzanjem vrha štapa pokušati ispraviti iglicu kojom je zapela i osloboditi varalicu. Trzaji ne smiju biti toliko jaki da uzrokuju pucanje štapa, a izvoditi ih treba tako da kut između strune i štapa nikad ne bude manji od 90 stupnjeva.
Ukoliko varalica i dalje ostaje na prepreci, preostaje pokušati maksimalno snažnim potezanjem osloboditi je ili kidanje dijela pribora spasiti što se spasiti može. Kako bi se izbjeglo pucanje štapa, odnosno oštećenje provodnika strune ili role, što je vrlo moguće ako je struna „PE“ višenitka, ne smije se potezati štapom. Najlakše je potezati strunu prethodno nekoliko puta namotanu oko nečega. Nikako oko šake, osobito ako je struna višenitna, jer se tako mogu prouzročiti ozljede. Najbolje je strunu omotati oko komada drveta, drške noža ili prihvatnice. Potezati se može naglo ili postupno sve jače dok se ne ispravi iglica koja je zapela, odnosno dok ne pukne struna.
Kako bi se izbjeglo trajno oštećenje osnovne strune zbog pretjeranog istezanja, između nje i varalice je najbolje postaviti predvez manje nosivosti, odnosno njega i varalicu spojiti kopčom čija je jačina manja od jačine i osnovne te strune predveza. Još bolje je pribor kompletirati tako da se i nakon pucanja strune spasi varalica. Privez se veže za tijelo krunice ili prsten koje imaju mnogi lignjarići ispod udica. Zatim se privez do pedalj dugom dodatnom strunom spoji s ušicom na prednjem dijelu varalice. Kako bi pod opterećenjem prva pukla, dodatna struna mora biti slabiji od strune priveza, ali i dovoljno snažan da izdrži borbu s lignjom. Kompletiranje je neophodno izvesti tako da tijekom povlačenja dio priveza između krunice i spoja s dodatnom strunom bude labav kako ne bi sprječavao pucanje dodatne strune.
Kada varalica zapne i ne može se osloboditi na jedan od opisanih načina, polako treba zategnuti pribor. Ako se ne isprave udice koje su zapele, puknut će tanja struna. Nakon toga olovni lignjarić će se zbog vlastite težine preokrenuti ili barem promijeniti nagib. Ukoliko se sam ne oslobodi, kao i ostale vrste lignjarića poslije pucanja dodatne strune treba ga pokušati oslobađati na opisane načine, što uspijeva u velikom postotku.
Na kraju, podsjećamo da se veliki postotak varalica gubi pri odbacivanju zbog pucanja oštećenje strune, osobito na čvorovima. Zato prije svakog početka ribolova pregledajte strune i čvorove te ukoliko su pohaban ili oštećen zamijenite ih na vrijeme.