INTERVIEW: VIKTORIJA KNEŽEVIĆ, KANDIDATKINJA CENTRA ZA GRADONAČELNICU DUBROVNIKA (II. DIO)
PRVI DIO RAZGOVORA MOŽETE ČITATI NA OVOM LINKU
Dosta ste u posljednje vrijeme pričali o prometu, prometnim rješenjima, kratkoročnim i dugoročnim. Nećemo sad ponavljati ono što ste već govorili, neka čitatelja malo „prosurfaju”, ali ću Vas pitati što mislite o uistinu prekomjernom broju taksista.
- Mato Franković kaže da imamo 9.000 taksija. Ne vjerujem da se radi o točnom broju, mada bi se broj mogao utvrditi ako Grad javno obznani koliko je dozvola za koliko vozila plaćeno. Ipak, procjene kažu da oko 30 posto taksija na području grada Dubrovnika posluje na neki način nezakonito. Ili ne izdaju račune ili postoji još jedan puno gori oblik, a to je da postoje firme koje dolaze izvan Dubrovnika, registriraju po 50 - 100 auta i imaju isto toliko vozača te svaka četiri mjeseca firmu gase i osnivaju novu. Zašto? Da ne bi ušli u PDV kako bi imali što veću zaradu uz troškove smještaja svih tih ljudi u Dubrovniku. Dakle izbjegavaju PDV i to je nezakonito. To je onda posao Porezne uprave. Jedna od prvih stvari koje bih napravila kao gradonačelnica bila bi pozvati Poreznu upravu, carinu i policiju za rješavanje tog pitanja. Pazite, tu ne samo da su prekršili zakon već su to i kaznena djela. Takvi taksiji mogu se isključiti iz prometa odmah, jer je to kazneno djelo.
Koji su drugi projekti koje nudite građanima ovog grada? Što je to bolje što Vi nudite biračima?
- Što bi to ponudila bolje? Puno je prostora za unapređenje, od prometa do upravljanja turizmom. Mi prema smjernicama UNESCO-a možemo primiti do 8.000 turista u povijesnoj jezgri, a kad ih dođe pet tisuća nastane kolaps. U uređenom sustavu bukiranje karata za određeno vrijeme treba koristiti da bi se rasporedili posjetitelji. Ono što mislim da je nužno i potrebno da bismo bolje upravljali turizmom, jest uvođenje jedinstvenog sustava za rezervacije jer sve institucije zbog kojih turisti dolaze u grad su pod nadzorom Grada Dubrovnika, muzeji, galerije i zidine, koje su posredno pod tim utjecajem. Trebamo imati jedinstveni sustav za rezervacije, da turist dođe, odabere tri muzeja u koja ide, a sustav ponudi termine.
To je jedan primjer što bih učinila bolje. Postoji čitav niz značajnih rješenja, i to je posao gradonačelnika, da razmišlja o tim procesima o čemu ću naravno govoriti i u nastavku kampanje. Evo npr. jedna od stvari koju ja želim temeljito reformirati je da sve građevinske dozvole budu javne. Ne može to biti tajna. Kako se nekome dozvoljava nešto, a nekome ne? Mi to sve radimo u skladu s zakonom i pravom na pristup informacijama. Možemo prikriti detalje koji se moraju prikriti, poput osobnih podataka, ali sve ostalo mora biti dostupno. To se mora ne samo učiniti javno dostupnim, nego mora biti i lako pretraživo, jer, ako sam ja gradonačelnica, ne mogu provjeriti svaku dozvolu kako se izdaje, no ako su sve te dozvole javne, onda će netko drugi to moći provjeriti. Građani zahtijevaju maksimalnu transparentnost u svakom pogledu.
NAJAM, A NE OTKUP STANOVA
Veliki projekti? Osim o tunelu o kojem smo već prije izvijestili, o čemu još razmišljate?
- Ono o čemu mi moramo razmišljati to je novi Dubrovnik. Gdje se Dubrovnik može širiti? Možemo se širiti na plato Srđa. Ja sam, recimo, bila protiv projekta Golf, jer to je jedini prostor na koji prirodno možemo širiti grad. Urbanisti kažu da postoje dva pravca širenja. Jedan je plato Srđa, a drugi je policentrično širenje u sela dubrovačkog primorja. Ono što nam treba, to je rasprava o tome kakav Dubrovnik želimo za 50 i 100 godina. Jer ako se može graditi novi Dubai, onda se može i treba graditi novi Dubrovnik. Većina problema koje mi danas imamo proizlaze iz prostorne skučenosti. Ne možeš otvoriti nikakav biznis zato što nema prostora. Dakle, prostorna skučenost stvara sve druge probleme. U Dubrovniku se stvara gomila kapitala koji se ponaša kao organizam, a kad se stanice počnu previše množiti, što se događa - događa se karcinom. Ali na politici je da usmjeri tu bujicu, da tom kapitalu da neki sandbox u kojem će se realizirati, jer kapital ima svoju prirodnu logiku, a to je da se želi oploditi.
Kapital su i apartmani. Smatrate li da je to dobar pravac u turizmu ili loš?
- Zašto su ljudi počeli s apartmanima? Zato što je porezno opterećenje nisko i administrativna barijera je mala. Jako je lako to omogućiti i malo je administrativnog rada. Ako mi hoćemo poticati druge djelatnosti, hajde da učimo od tog primjera apartmana, hajde da to primijenimo i u drugim sektorima, smanjimo porezno opterećenje i smanjimo administrativnu barijeru. Usto, mi smo jedna od rijetkih država koje oporezuju reinvestiranu dobit, a s druge strane cijeli problem pristupačnog stanovanja možemo riješiti poreznom reformom na način da oslobodimo PDV-a i poreza na dobit sve novogradnje namijenjene pristupačnoj stanogradnji. Zamislite kad bi svim firmama u Hrvatskoj rekli: „Ako se bavite gospodarenjem smeća, IT-om ili bilo kojom drugom djelatnošću, ako investirate u pristupačno stanovanje, oslobađamo vas od poreza na dobit.” Znate li koji bi investicijski ciklus to pokrenulo?
Jeste li za javnu gradnju stanova za otkup ili pristupačni najam, kako su uostalom predlagali i srđevci s kojim ste surađivali.
- Za najam, već je razvijen model tog pristupa, da se stanovi daju u pristupačan najam.
Dubrovnik je skučen prostorom, ali grad Dubrovnik nije samo uže gradsko područje, grad Dubrovnik seže do Brsečine. Ima li tu prostora za otvaranje neke industrijske zone da se na ovom području može pokrenuti i neki drugi posao, a da to nije iznajmljivanje kreveta i ugostiteljstvo.
- Da, i mi o tome trebamo promišljati, kao i prostoru za to. Mogli bismo nešto naučiti od Splita koji je od Dugopolja, koje nije imao ništa, napravio funkcionalni prostor. Trebamo razmišljati o tome, nama buduća autocesta izlazi na Osojniku pa na tom potezu možemo napraviti jednu gospodarsku ili industrijsku zonu, gdje bi poduzetnici, ako ništa drugo barme mogli smjestiti svoja skladišta, materijale, i tako bi mogli smanjiti opterećenje prometa. Napravimo mi svoje Dugopolje i to sigurno treba jednom funkcionalnom gradu kao što je Dubrovnik.
NAJLJEPŠE MI JE BILO ŽIVJETI NA PELINAMA
Imali ste, nazvao bih to projektom u kojem ste u prethodnom razdoblju živjeli u različitim dijelovima grada. Gdje je bilo najljepše?
- To je naravno subjektivno mišljenje, ali najljepše mi je bilo na Pelinama. Ja bih tamo živjela cijeli život da mogu. Tamo mi je bilo najljepše. Možda i zato što sam ipak živjela u zimskom periodu. Ja sam osoba koja živi sama, dok je drugima, koji imaju možda troje djece ili stariju osobu život puno zahtjevniji. Moj život je puno lakši i fleksibilniji gdje god da živim, ali eto na Pelinama mi je bilo najljepše. Mada, Gruž također ima svoje prednosti. Pogotovo dok sam živjela blizu crkve, bilo je fenomenalno, pješke blizu na posao, a gore u neboderima, tamo sam zapravo najmanje vremena provela jer je već počeo Sabor i putovanja u Zagreb.
Ima li u gradsko upravi viška zaposlenika, a ukupno ih je više od 300.
- Ono što nikad nitko nije napravio je popisivanje svih procesa, što to grad uopće radi. I koliko je ljudi potrebno za te procese. Postoje tvrtke koje se bave takvim procjenama, koji su procesi i koliko je stvarno ljudi za njih potrebno. Nakon što saznamo koliko nam ljudi treba, recimo 300, onda ćemo imati jasnu sliku. Sljedeći korak je testiranje tih ljudi prema raznim parametrima, od inteligencije do znanja potrebnog za obavljanje određenog posla. Zatim slijede faktori motivacije i etičnosti. Inteligenciju i znanje je lako testirati, ali motivaciju i etičnost je lako „fejkat” na testovima koje rade specijalizirane agencije. Da bi procijenili motivaciju i etičnost, uvijek moraš imati sustav ocjenjivanja.
I onda dolazimo do one vaše famozne web stranice na kojoj su građani mogli ocjenjivati rad javnih zaposlenika.
- E, da, da, zabranili su nam, ali ja planiram uvesti ocjenjivanje.
Ali ne biste davali otkaze na temelju tog ocjenjivanja?
- Neće biti moguće dati otkaze na temelju tog ocjenjivanja, ali će se moći osobama koje su dobro ocijenjene povećati plaća, što je značajan motivator. Ta osoba može dobiti više od jedne cijele plaće godišnje.
Postanete li gradonačelnica čeka Vas jedan problem koji se pojavljuje sa svakom promjenom lokalne vlasti, a zove se – pročelnici. Oni se kao izabiru na javnim natječajima, a u stvarnosti su ti natječaji namješteni, unaprijed se znaju imena ljudi koji će biti odabrani, jer vlast na tim pozicijama želi svoje ljude. Onda vlast dovede svoje na namještenim natječajima, a starim pročelnicima se doslovno izmišljaju radna mjesta jer imaju radni odnos s obzirom na to da ne mogu tek tako dobiti otkat jer oni kao nisu na političkoj dužnosti iako u stvarnosti jesu.
- Istina je da se formalno ne može smijeniti pročelnik bez opravdanog razloga, ali ono što se radi u svim političkim sredinama je da jednostavno doneseš novu sistematizaciju i reorganiziraš gradsku upravu. Svi se onda rasporede prema novoj organizaciji. Ipak ja planiram raspisati natječaj za sve i primijeniti model koji su primijenili u Splitu. Kada su došli na vlast, bilo je oko 120 mjesta koja su trebala biti popunjena, pročelnici, direktori, članovi školskih odbora i drugih tijela. Dobro, direktorska mjesta nisu problem, jer gradonačelnik može to sam odlučiti, ali za sve ostale pozicije primijenili su sustav javnog natječaja. Na 120 mjesta prijavilo se više od 600 ljudi. Oni su pažljivo pregledali biografije i zaposlili ljude temeljem javnih natječaja. Rasporedili su ih po svim pozicijama. Samo je jedan član naše stranke bio zaposlen od 120 i nešto mjesta. Nemam problem s tim da to ne budu „moji” ljudi, već da budu sposobni iako je za mene je najbolji model da pročelnici dolaze i odlaze s gradonačelnikom.
Kad spominjemo veliki broj zaposlenih u gradskoj upravi treba reći da ima naravno puno onih koji dobro rade svo posao.
- Naravno. Vjerovali ili ne ja sam ih upoznala u svojih 25 godina karijere. Ima fenomenalnih ljudi, ali ljudi koji rade dobar posao nažalost nisu na pozicijama koje zaslužuju, niti imaju plaću koju zaslužuju. To je jedan od velikih problema. Ja već znam koje ću ljude zadržati, na koje ću se moći osloniti kada dođem tamo, doslovno od prvoga dana. Jako dobro poznajem ljude koji tamo rade i većinu toga znam kako rade tako da mi neće biti teško prijelazno razdoblje jer poznam sve procese.
Treba li gradska uprava biti na jednom mjestu, a ne da se za jedan papir ide u Grad, za drugu u „Pentagon” itd.
- Postoji čitav niz gradskih procesa koje treba unaprijediti. Mislim da je sramota da danas možeš kod liječnika zakazati konzultacije online preko Zoom-a, a ne možeš s Gradskom upravom riješiti ništa putem Zoom-a. Molim vas, kako to? Kad bi ti procesi bili maksimalno digitalizirani, bilo bi potpuno nevažno gdje se nalazite. Mislim da ljudima nije pristupačno dolaziti u povijesnu jezgru, ali smatram da iz drugih interesa treba osigurati da ta zgrada nastavi živjeti i da se ostave odgovarajuće službe. Ali treba omogućiti ljudima da digitalno obave sve što mogu obaviti, kao i da zaposlenici Grada i dalje gravitiraju tamo i da Grad, mislim na povijesnu jezgru, koliko - toliko funkcionira i zimi.
Vječita tema je povratak ili opastanak života u Gradu. Je li to postala iluzija?
- Mislim da to nije iluzija, znate, i država može puno učiniti i ako želimo riješiti probleme iseljavanja, odnosno vratiti stanovnike, moramo se suočiti s pitanjem zbog čega su ljudi otišli. Otišli su iz ekonomskih razloga. To su ljudi koji su kupili stanove, ali su otišli jer uglavnom nisu mogli podnijeti financijski obnovu tih kuća. Nitko od njih nije otišao u inozemstvo, nego su kupili stanove u Mokošici ili negdje drugdje gdje su mogli preživjeti. Dakle, ekonomski razlozi su ih natjerali. Još uvijek postoji veliki broj vlasničkih nekretnina koje nisu kupljene od strane stranaca. Ako želimo vratiti ljude, trebali bismo razmisliti o mogućnosti da na te zgrade primijenimo ono što su, recimo Švicarci, uspješno radili za naseljavanje slabo naseljenih područja - dajući porezne olakšice.
Zamislite da imate pravo biti oslobođeni poreza na dohodak i svih poreza na svoju plaću ako živite u povijesnoj gradskoj jezgri. Mi trebamo ljude u Gradu, postoje istraživanja o tome koliko je za neki ekosustav nužno imati određeni broj živih bića da bi napredovao i opstao. Isto tako, Grad mora imati određeni broj stanovnika da bi funkcionirao. Područja koja nisu dovoljno naseljena tijekom cijele godine, propadaju i slabije se održavaju. Postoji čitav niz negativnih urbanističkih posljedica visoke turistifikacije, a u interesu je da određeni broj ljudi i dalje živi u Gradu.