Tijekom zimskih mjeseci hladnoća je redoviti pratilac ribolova na moru. Osim što je neugodno, dugo izlaganje niskim temperaturama, bez odgovarajuće zaštite, može biti i opasno. Dobrom pak zaštitom od hladnoće, osim ugode i čuvanja zdravlja, može se postići i znatno produženje boravka na moru. Svemu tome, uz odjeću, najviše pridonosi i odgovarajuća obuća te rukavice jer čak oko 30 posto tjelesne topline može se izgubiti kroz ekstremitete.
Obuća za zimski ribolov, osim od hladnoće mora štiti i od vlage, jer ona, uz sva ostala negativna djelovanja, i povećava osjećaj hladnoće. Neobično je važno i da se obuća može lako i brzo skinuti, jer je obuća ta koja se prva mora skinuti u slučaju da ribolovac padne i more.
Puno lakše nego cipele skidaju se čizme. Prednost čizama nad cipelama je i njihovoj visini, odnosno zaštiti većeg dijela noge. Zato su čizme bolje rješenje kad se lovi stajanjem na obali ili povremenim ulaskom u vodu ili duboko blato, te kad je do mjesta lova s obale potrebno doći kroz visoku travu ili nisko grmlje…
Prednost cipela, ali samo kožnih, jest što „dišu“. No, i čizme s podloškom za stopala te, osobito, s kompletnim uloškom dozvoljavaju koliku - toliku cirkulaciju zraka. Uložak može biti od istog materijala od koga se prave ronilačka odijela. Takav dodatno štiti od hladnoće i vlage, ali ne dozvoljava sušenje nogu od znoja, kao što dozvoljava uložak od „Gorotex“ i sličnih materijala koji „dišu“ - ne dozvoljavaju prolaz vlagi, ali dozvoljavaju pari i zraku.
Osim uloška, i same čizme mogu biti izrađene od raznih materijala. Najmanje su kvalitetne one od gume. Neznatno bolje su one od jeftine, najčešće „PVC“ plastike, a najbolje od pjenaste plastike, osobito one poznate pod imenom „EVA“, od koje se prave i obloge drški ribolovnih štapova. Taj je materijal iznimno dobar izolator te lagan. Predmeti od njega su i vrlo jaki, posebno kad se radi brizganjem kao što je slučaj s čizmama.
Veoma važan dio čizme je i potplat. Treba biti dovoljno savitljiv, a ne smije se klizati po travnatim, blatnjavim, zaleđenim i nauljenim podlogama. Gumene potplate najmanje zadovoljavaju te uvjete, a najviše one izrađene od specijalne plastike raznih komercijalnih naziva. Za ribolov, posebice s kamenite obale, potplat mora biti što hrapaviji.
Bez obzira od čega napravljena, vrlo je važno da čizme budi dovoljno prostrane da omogućavaju micanje prstiju. Tako će oni kasnije početi zepsti. Šire čizme dozvoljavaju i dodatnu zaštitu od hladnoće - upotrebu debljih čarapa. No, treba znati da dva, tri para tankih bolje štite od para debljih, čak i specijalnih, „termo“ čarapa. Još je bolje imati barem dva kompleta čarapa kako bi ih mijenjali u slučaju da se tijekom ribolova slučajno skvase.
Tijekom zimskog ribolova dobro je stalno ili barem povremeno stajati na kakvom izolacijskom materijalu, a ne direktno na kamenu, betonu, zemlji ili dnu plovila. Dovoljno je komad tvrde pjenoplastike („stiropor“, „stirodur“). U plovilu je bolje pod nogama držati prostirku od komada stare podne obloge, koja se ne kliže poput pjenoplastike.
Kod izbora rukavica najvažnije je odabrati one najbolje koje odvode vlagu od tijela, a za izuzetno hladne dane one u kojima su svi prsti skupa, jer se tada prsti griju međusobno.
Vunene se ne preporučuju iz dva razloga. Prvi je što se lako kvase, teško suše, a pokvašene pojačavaju hlađenje. Drugi razlog je što lako zapinju za udice i ostali pribor, teško se oslobađaju i vrlo lako kidaju.
Za hladno, ali suho vrijeme najbolji izbor su rukavice od „flisa“ („fleece“) jer je taj materijal veoma topao i ugodan za nošenje. Pretežito su tanke pa u njima rad ne predstavlja nikakav problem. U slučaju ekstremno jake zime i veoma vlažnog vremena bolji izbor su vodonepropusne rukavice od „gorotex“ i sličnih materijala. Za ekstremne uvjete su, pak, najbolje rukavice od neoprena koji ne propušta vodu i zadržava toplinu. Zato što „ne dišu“ takve trebaju biti malo komotnije ili s otvorima kroz koje se po potrebi mogu izvući prsti.