Inicijativa o preimenovanju Osnovne škole Lapad u Osnovnu školu Iva Dulčića potekla je od zamjenice gradonačelnika Jelke Tepšić, doznaje Dubrovnikpress. No, zamjenica Tepšić nije svih ovih dana, otkad se polemizira o promjeni imena lapadske osmoljetke, branila svoj prijedlog. To je umjesto nje na sjednici Gradskog vijeća pokušao učiniti gradonačelnik Mato Franković, no samo do trenutka u kojem je postao svjestan da je ona mreža, za koju je vijećnici Petri Marčinko (SJG) rekao da se u nju ulovila, bačena upravo na njega, da ju je bacila njegova zamjenica iz čistog hira, iz dosade i nadasve političkog neznanja i velikog manjka nedostatka socijalne inteligencije.
„Besposlen pop i jariće krsti”, poslovica je koja opisuje kako se ponaša čovjek kad mu je dosadno. Tako se ponaša i zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, kad se iz čiste dosade, malodušnosti i nedostatka ideja, dosjeti da bi se Osnovnoj školi Lapad moglo promijeniti ime. Možda ona ovo sve i demantira kao što je svojedobno demantirala da će biti kandidatkinja za zamjenicu Matu Frankoviću. Danas je eto zamjenica.
Ivo Dulčić, po kojem je zamjenica zamislila da treba nazvati Osnovnu školu Lapad, osim što je u holu škole davno izradio mozaik „Sunce – izbor znanja”, zna se reći i „Lapadsko Sunce”, autor je i vitraja u crkvi svetoga Vlaha, staroj crkvi svetoga Mihajla. Njegov veliki mozaik svetog Ivana Krstitelja krasi istoimenu crkvu u Budvi. Njegova je i freska Krista Kralja u splitskoj crkvi Gospe od zdravlja. Brojne crkve u Hrvatskoj i gradovima bivše države i danas su ponosni vlasnici njegovih djela.
Nakon što je napustio studij prava u Beogradu na zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti upisuje smjer slikarstvo. Dok Akademiju napušta zbog sukoba s profesorima, radi otpora socrealizmu, kasnije se sukobljavao i s predstavnicima crkve, s popovima, kojima se u to vrijeme nisu su baš svidjele njegove nove metode kojima se služio u izradi vitraja.
50 GODINA OD SMRTI IVA DULČIĆA
Moglo bi se reći da promjena imena Škole Lapad u Školu Iva Dulčića nije došla tek slučajno. Dogodine u ožujku bit će 50 godina od njegove smrti. Kako okruglu obljetnicu treba obilježiti, kako je organiziranje te obljetnice umjesto ljudima od struke, kako bi ona imala što raditi, možda povjereno zamjenici Tepšić, kud ćeš boljeg obilježavanja tako okrugle obljetnice nego otkrivanjem ploče s novim imenom na pročelju lapadske osmoljetke.
Tepšić je vjerojatno mislila kako će pobrati lovorike, kako će je, nakon što se postavi ploča s istaknutim natpisom „Osnovna škola Iva Dulčića”, nakon što ploču otkriju, svi tapšati po ramenu zbog njezine divne ideje.
Ploča nije još ni isklesana, a revolt koji je pokušaj promjene imena OŠ Lapad izazvao kod Lapađana, zapravo je poruka Tepšić i svim onim političarima koji su bili spremni podržati taj „brilijantni” naum, da se u ime te škole ne diraju.
Dok su Tepšić i ekipa bili spremni lomiti preko koljena kako bi u ožujku dogodine u osvit predizborne kampanje mijenjali i otkrivali ploču na pročelju Osnovne škole Lapad, još uvijek nisu shvatili poruku koju im brojni Lapađani šalju već danima. Otuđeni od ljudi poruku stanovnika Lapada, naprosto ne razumiju.
Neće Lapađani, kao što je na sjednici Gradskog vijeća rekao gradonačelnik, u slučaju da je stave, da školi promijene ime, djecu nagovoriti da ploču izgađaju kamenjen. Neće se djeci omraziti ime Iva Dulčića, niti će obični ljudi pozivati na političku agresiju. Lapađani se samo neće zvati OŠ Iva Dulčić. Zvat će je i dalje Lapad kojem i pripada kao i Lapađanima. Obični ljudi nisu ti koji će obezvrijediti ime tog umjetnika. Mali političari bez znanja, iskustva i promišljanja to su već učinili, u zadnjem pokušaju s Ivom Dulčićem, kao i brojnim prethodnim preimenovanjima. Oni su ti koji su svojim krivim potezima zapravo obezvrijedili gotovo svaku osobu po kojoj su u posljednje vrijeme nazvali neku od ulica ili institucija.
PRIMITIVNI TREND PREIMENOVANJA
Već neko vrijeme, naime, povodeći se za nekim pomodarskim, nadasve primitivnim trendom, u Dubrovniku se svako malo ulicama i institucijama mijenjaju nazivi.
Iako „komšije” nikad službeno nisu rekli kako će nazvati aerodrom u Trebinju, čiju gradnju još nisu ni započeli, vodeći se glupim špekulacijama još glupljih medija, dubrovački su političari Zračnu Luku Dubrovnik, preimenovali u Zračnu luku „Ruđer Bošković”. Aerodrom u Čilipima svi, pa i političari koji su ga preimenovali, inače i dalje zovu starim imenom.
Mostu preko Rijeke dubrovačke, kojeg su preimenovali u most dr. Franja Tuđmana, iako mu i dalje u bronci na pilonu stoji ime Most Dubrovnik, po Tuđmanu zovu samo oni – političari, mahom HDZ-ovci. Da su ga odmah po izgradnji nazvali po prvom hrvatskom predsjedniku, da mu prvotno nisu nadjenuli ime „Dubrovnik”, da tadašnji političari promjenu imena mostu nisu silovali, da se ljudima to nije zgadilo, svi bi ga danas zvali most dr. Franja Tuđmana. Ali nije bilo tako.
Sličan gaf učinili su i s Lapadskom obalom. Nakon rekonstrukcije preimenovali su je u Lapadsku obalu Nojka Marinovića, a građani i oni, političari, i dalje je zovu Lapadska obala. Ni Osnovnu školu, koju se nedavno nazvali po Luku Paljetku nitko ne zove novim imenom. Ona je i dalje ljudima Osnovna škola Montovjerna, baš kao što će i ona u Lapadu uvijek biti Osnovna škola Lapad. Ne zato što građani imaju nešto protiv Ruđera Boškovića, generala Nojka Marinovića ili Iva Dulčića, već zato što ulicama i ustanovama kojima su davno po izgradnji dodijeljeni nazivi, nema smisla mijenjati imena, posebno kad su ona „neutralna”, kad ne nose imena osoba koje možda danas nisu poželjne, nekima.
JELKIN KALEIDOSKOP
Gradonačelnik Franković je, povlačeći prijedlog o preimenovanju OŠ Lapad usred rasprave na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća, kazao kako to čini jer ne želi dozvoliti da ljudi bez znanja i iskustva siluju lik i djelo tog čovjeka - Iva Dulčića. Iako je aludirao kako će Lapađani s vremenom prihvatiti da se Školi primijeni ime, to se neće dogoditi. Osim što Ivo Dulčić u Dubrovniku već ima ulicu koja se po njemu zove, njegovo je prezime utkano i u ime Galerije Dulčić – Masle – Pulitika, Osnovnoj školi Lapad, koja to ime nosi otkad je 1973. izgrađena na sadašnjoj lokaciji, zaista nema potrebe mijenjati ime, tim više ako se to radi kako bi se zadovoljilo hir besposlena popa – zamjenice gradonačelnika.
Zapravo, možda Jelka Tepšić i ostali pobornici njezine ideje niti ne znaju da je dogodine u ožujku 50. obljetnica smrti Iva Dulčića. Da znaju, valjda bi na sjednici Gradskog vijeća netko od njih obrazložio da iz tog razloga Školi Lapad žele promijeniti ime. Bio bi to svakako uvjerljiviji argument kojim bi gradonačelnik branio ideju o promjeni imena OŠ Lapad. Puno jači od argumenta da je Dulčić autor vitraja u parčevoj i staroj crkvi svetoga Mihajla.
No, zamjenica je šutjela. Kako je Tepšić, inače, sklona promjeni mišljenja, vjerojatno će i sama na kraju shvatiti kako joj ideja o promjeni naziva OŠ Lapad nije bila na mjestu. Sigurno će shvatiti. Sjetite se samo kako je 2016. još kao glasnogovornica TZ grada Dubrovnika kritizirajući Vlahušićev Dubrovački zimski festival kazala kako joj se čini da joj je pred očima stalno kaleidoskop kućica, „svijetlećih perverzija” i još koječega. Onda, je nakon što je postala zamjenica gradonačelnika Tepšić dobila novi kaleidoskop u kojem Frankovićeve kućice i „svijetleće perverzije” ne izgledaju isto kao i Vlahušićeve. Frankovićeve su bolje, premda su uzete iz istog skladišta u koje ih je Vlahušić bio odložio.
Kao autoricu manifestacija poput „Pipun partyja” što joj je vrhunac karijere u Turističkoj zajednici grada Dubrovnika, Tepšić bi se trebala baviti organizacijom takvih manifestacija, a promjene imena škola, kad i ako je potrebno, e to je već zadaća za nekog s puno većom socijalnom inteligencijom.