Kadrovski i prostorno smo ekipirani za eventualnu borbu protiv zaraze, riječi su ravnatelja dubrovačke bolnice dr. Marija Bekića koje je on još izrekao na konferenciji za novinare koja se održala u siječnju na temu niske procijepljenosti protiv ospica u Županiji dubrovačko-neretvanskoj, a uslijed epidemije u Srbiji.
Nakon što je u OB Dubrovnik primljen prvi pacijent s ospicama, na prošlotjednoj konferenciji za novinare ravnatelj Bekić je ponovio "u OB Dubrovnik je napravljen akcijski plan, mi smo ekipirani, odredili smo raspored prostora gdje bi pacijenti oboljeli od ospica bili zbrinuti".
Ali, eto unatoč toj "dobroj kadrovskoj i prostornoj ekipiranosti" dogodilo se da su zaraženi djelatnici Objedinjenog hitnog bolničkog prijema, a po najnovijim informacija sumnja se i da je zaražen jedan od bolničkih liječnika. Valjda bi dobra ekipiranost trebala utjecati na činjenicu da će se vlastiti djelatnici dovoljno dobro moći zaštititi. Dakle, radi se tu o evidentnom propustu, koji se jednostavno nije smio dogoditi. Jer, kad govoriš kako si dobro ekipiran, a zarazi se dio ekipe, to nije ništa drugo nego propust.
Jasno da bolnička Uprava na čelu s dr. Bekićem ne može direktno utjecati na sve uzroke moguće izbijanja moguće epidemije, odnosno teško je one koji odbijaju cijepiti svoju djecu dozvati pameti. No, ukoliko već dođe do oboljenja ospicama, može učiniti korake da se bolest prestane širiti. A dogodilo se da je žarište moguće epidemije trenutno u Općoj bolnici Dubrovnik.
Također, ravnatelj Bekić davao je i dosta kontradiktornih izjava. Govorio i da su oni koji su bili u doticaju s prvooboljelim od ove bolesti, koji je stigao iz Stona, testirani. Kako je dr. Bekić tada objasnio, svi testirani su bili zdravi, ističući "kako je cijela ekipa djelatnika koja je dolazila u doticaj s pacijentom u redu".
Ali, zašto je onda došlo do oboljenja djelatnika bolnice, ukoliko su poduzeti svi potrebni koraci? Ovako, ispada da je na slučaju ospica pao cijeli dubrovački zdravstveni sustav.
Govorio je Bekić i kako ne zna koji su djelatnici OB Dubrovnik cijepljeni, a koji nisu. To nije greška ove bolničke Uprave, greška je to koja seže do državne razine jer se do takvih kartona ne može doći i ne postoji obaveza pri zapošljavanju u bolnicama uz koju bi se trebala donijeti potvrda o cijepljenju, unatoč tome što je nenormalno da na Hitnom prijemu radi osoba koja možda jest, možda nije nije cijepljena protiv zaraznih bolesti. To ne samo da je neodgovorno prema sebi, već i prema pacijentima koji se liječe.
Stoga, sad je najvažnije pitanje od svega koliko su zdravstveni djelatnici OB Dubrovnik uopće radili nakon što im je prošla inkubacija, odnosno koliko su imali prilike zaraziti one koje su i liječili?
Ukoliko se dogodilo da su radili eto samo jednu smjenu, mogućnost prijenosa zaraze je ogromna, a što će se tek znati za oko tjedan dana, kad prođe inkubacija od ove bolesti. Posebno bi to moglo biti kobno ukoliko su bili u kontaktu s kroničnim bolesnicima. Ne treba objašnjavati što bi za njih značilo oboljenje od ospica.
Jasno je da se u ovom slučaju ne mogu svi zaštititi od mogućih oboljenja, ali kroz kontekst epidemije u Srbiji i niske procijepljenosti na jugu zemlje o ospicama se govori već mjesecima. Pa, ako je već situacija takva kakva jest, a počela je i sezona te i stranci mogu donijeti razne bolesti, ne samo ospice, kako se može dogoditi da na Hitnom prijemu ne postoji prostorija u koju će se izolirati potencijalno zarazni pacijent, a kako bi se spriječio bilo kakav oblik širenja zaraze?
To je ono što bi dobra "ekipiranost" trebala podrazumijevati da je dobre ekipiranosti uopće i bilo.
U svakom slučaju, nameće se ovdje puno pitanja, a nažalost jako je malo suvislih odgovora koji pristižu iz OB Dubrovnik. Tvrdilo se da se OB Dubrovnik spremno može nositi s ovim problemom, napominjalo kako su svi u redu, a sad, nažalost samo je pitanje sreće, zapravo ničega drugog, hoće li takvi propusti dovesti do pogubnih posljedica u smislu nastanka epidemije.
Trenutno je najveći problem što je došlo do toga da je bolnica, dakle žarište moguće epidemije. U nekim normalnijim zdravstvenim sustavima, testirala bi se sad cijela bolnica te bi se oformile posebne prostorije za slučajeve uz koje postoji i najmanja sumnja na oboljenje od ospica, a u državama gdje su normalniji zdravstveni sustavi netko bi nakon ovakvih događanja snosio odgovornost.