Ako je zdravstvo sasvim jasna preslika općeg stanja u pokradenoj državi u kojoj je opći interes u podređenoj ulozi na onaj privatni, onda je i Opća bolnica Dubrovnik preslika dubrovačkog društva, gdje je važno da se nasmijana lica pokazuju prema vanka, dok unutra puno, puno toga ne funkcionira. Govori o tome i koncert koji, kao i mnoštvo događanja ovih dana nosi sa sobom prefiks božićni.
Održao se koncert u predvorju OB Dubrovnik, uz prigodni domjenak. Nastupili su tenor Stijepo Gleđ Markos uz klavirsku pratnje Jelene Đuraš Gleđ, kao i Naira Asatryan na klaviru te kvartet Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Oni koji su koncert slušali bili su uglavnom djelatnici bolnice, kao i mnoštvo podobnih sistemu, odnosno „jaki“ dubrovački HDZ-ov kadar. Pozvani su, uostalom, bili i podobni mediji. I sve je tu bilo kao po špagu. Red uvodne riječi ravnatelja dr. Marija Bekića, nazočnima se obratio i biskup Mate Uzinić, onda malo muzike pa nešto bakalara i prikala. Idealna slika demokršćanskog Dubrovnika.
Ali, kako svemu postoji mjesto i vrijeme, tako postoji i koncertima, kojima mjesto nije u bolnici. Bolnice su namijenjene za bolesnike, koji tamo muče svoju muku, osobito u krutim okolnostima liječenja u Hrvatskoj pa je za pretpostaviti da im nije do zabave. Kad čovjeka boli zub, ne zna za sebe, a kamoli će mu biti do veselja dok leži na bolničkoj postelji. Dapače, ovakve okolnosti im mogu nanijeti još više štete, u onom drugom smislu, nego koristi, a to bi čelni medicinski dužnosnik dr. Bekić morao znati. Ako u to ne vjeruje, neka zatraži mišljenje struke iz oblasti psihologije, pa će se lako uvjeriti u činjenicu da je ta lakrdija za bolesnike samo golemi promašaj i ništa više od toga.
Međutim, nije vrag tako crn kako izgleda, jer okupi se tu lijepi broj odabranih za feste i sprovode, zagrize se štogod, a ni fotografiranja ne manjka. I sve vrca u sjaju općeg zadovoljstva društva, samog sebi dovoljno, valjda i nesvjesnom u kolikom je zaostatku za suvremenim svijetom. No, to je samo aspekt priče koji kazuje o, za Dubrovnik, tipičnoj atmosferi društvene palanke, raznoraznih dubrovačkih pijavica kojima je bitno valjda samo se pokazati, kasnije nije zgorega i pohvaliti se na Facebooku. Makar nazočnošću na bolničkom koncertu.
No, pravi problem je u onom praktičnom dijelu priče, koja se zasniva na potrebitosti koncerata dok bolnica doslovno grca u dugovima. Dug Opće bolnice Dubrovnik mjeri se u iznosu od 124 milijuna kuna, a spada u četiri bolnice koje su veledrogerijama dužne više od tisuću dana. Neće neodržavanje koncerta i prigodnog zalogaja spasiti OB Dubrovnik, ali kad se duguje koliko se duguje, raditi feste ne spada pod domenu odgovornog poslovanja. A sve i da je iznos koji se utrošio za koncert bio cijelih nula kuna, uključujući i prigodni zalogaj, poruka koja se šalje je pogrešna. Evo, recimo Facebook grupa Mame iz Dubrovnika i okolice skuplja novce za defibrilator za djecu, u iznosu od 77 tisuća kuna što i ne zvuči toliko puno novca da ga bolnica ne može osigurati. Ali, valjda se zabave mogu raditi dok građani skupljaju novce za aparate i humanitarne akcije.
Pritom, dubrovački bolesnici ostaju uskraćeni za mir. Zasigurno bi pacijenti članovima Uprave OB Dubrovnik na čelu s dr. Bekićem bili zahvalniji na spokoju, nego na koncertu usred bolničkog hodnika. Ali, mir, što uključuje i adekvatno liječenje, osigurava se u tišini. A onda nema aplauza, nema slikavanja i najčešće izostaju tapšanja po ramenu.
Za takvo što razumjeti trebalo bi najprije ozdraviti zdravstvo, ali tu ne ide glazba i tu nema lažnih i licemjernih osmijeha.