„Dragi Zafare, nabij čili u tu svoju pakistansku guzicu pa ga pojedi u toplome somunu”, tako bi otprilike mogao glasiti Facebook „post” oko pola milijuna onih koji su stajali u „online redu” za kupiti ulaznice kada je prošle godine najavljen posljednji koncert Ozzyja Osbournea i Black Sabbatha na birminghamskom Villa Parku, koji prima 45.000 ljudi. Pokazat će se uistinu oproštajni, jer Ozzy je preminuo svega 17 dana nakon tog spektakularnog događaja u čiju je organizaciju bio uključen i Grad Birmingham. Nije nimalo čudno da je tamošnja gradska uprava bila uključena u organizaciju tog povijesnog događaja za glazbu, jer Birmingham je mjesto gdje je nastao heavy metal pa upravo tu činjenicu koriste u svojoj kulturnoj promidžbi.
Na početku spomenuti Zafar inače je Zafar Iqbal, tadašnji gradonačelnik Birmighama i nikome od pola milijuna ljudi koji su željeli kupiti kartu za Villa Park i nisu uspjeli, nije palo na pamet da mu posveti neki od „postova” sličnih onom u prvoj rečenici ovog teksta, a kakve Dubrovčani upućuju gradonačelniku Matu Frankoviću jer nisu stigli kupiti ulaznicu za oproštajni koncert Tereze Kesovije. Koliko ih je bilo u „online redu” nije poznato, ali u Kneževu dvoru, gdje će se koncert održati, ako se natiskaju, u tom događaju može uživati možda kakvih 500-tinjak ljudi. Ekvivalent birminghamskom „Back to the Beginnig” („Povratak na početak”) koncertu bio bi da je oko 5.000 Dubrovčana ili drugih zainteresiranih izvisilo u „online redu” za kartu oproštajnog dubrovačkog koncerta Tereze Kesovije. Za oba koncerta ulaznice su planule u par minuta i netko je ipak - morao izvisiti. Tko, umjesto Zafara ili Mata odlučila je ipak gospođa Fortuna.
Mogao je Black Sabbath možda nastupiti i na, idemo kazati - birminghamaskom aerodromu. Stalo bi tamo svih pola milijuna zainteresiranih za ulaznice, kao što je mogla i Tereza Kesovija nastupiti na Stradunu, stali bi svi zainteresirani, ali niti su Ozzy i Black Sabbath željeli pjevati i svirati na aerodromu, niti je Tereza Kesovija željela pjevati na Stradunu ili u dvorani u Gospinu polju ili gdje li već se sve spominje da je mogla. Mogla je, ali nije, Tereza Kesovija je sama odabrala Knežev dvor, kažu u njoj bliskim krugovima. Knežev dvor je njezin „Povratak na početak”. Za Ozzyja nije odlučivao Zafar Iqbal kao što ni za Terezu nije odlučivao Mato Franković, iako su gradske uprave (bile) uključene u organizaciju.
Zbog velikog interesa za koncert na Villa Parku na koncu je tog 5. srpnja 2025. omogućen „stream”. Iako se znalo da će „prijenos” kasniti oko dva sata svejedno je oko pet milijuna ljudi kupilo „stream ulaznicu”, a sav prihod otišao je u humanitarne svrhe. Pet milijuna „stream ulaznica” bila je zahvala svijeta heavy metala Ozzyju Osbourneu i Black Sabbathu za sve što su dali glazbi. O Zafaru Iqbalu nitko nije razmišljao, ni o tome je li uopće bio na koncertu, već su svi jednostavno - uživali u prijenosu.
Mato Franković će vjerojatno biti na koncertu Tereze Kesovije, u prvom redu kako je i red za gradonačelnika Dubrovnika, jer kao što su Ozzy i Black Sabbath kulturno blago Birminghama tako je Tereza kulturno blago Dubrovnika i Konavala. Zapravo bi bila sramota da gradonačelnik svojim dolaskom ne oda poštovanje divi Terezi Kesoviji. On tu predstavlja Grad Dubrovnik. Naći će se naravno u Dvoru u prvom redu i pokoja nakaza pod maskom zaslužnog građanina, a o čijoj karti nije odlučivala gospođa Fortuna. No ionako nisu bili presudni za „najbrži prst” pa ćemo oprostiti takvima, jer dvorske nakaze su ipak tradicija, deboto dio kulturnoga blaga Dubrovnika, s kim i čim bi se inače smijali ako ne s dijelom prvog reda u Dvoru i na Igrama.
„Streama” koncerta Tereze Kesovije u Kneževu dvoru neće biti, ali govori se o tome da bi zbog velikog interesa tog 13. lipnja u Gradu mogla biti postavljena dva video zida s prijenosom, mukte i bez kašnjenja. U pjesmama Tereze Kesovije mogli bi tako uživati i svi zainteresirani koji nisu uspjeli doći do ulaznice, ne moraju ništa dati ni u humanitarne svrhe. Bude li tako očekujemo ih barem pet tisuća pa da na taj način izraze zahvalu Terezi Kesoviji za sve što je dala glazbi umjesto da razmišljaju tko im je „ukrao karte” i da u toj glazbi i općenito životu - jednostavno uživaju. Usput se mogu smijati i nakazama iz prvog reda, to je bonus. Ako ni to ne umiju, preostaje im da život i dalje gube razvijajući teorije zavjere i, fejsbučarski kazano, kako taj dio naših finih i nadasve kulturnih sugrađana jedino razumije, stave si čili u guzicu i pojedu ga u toplome somunu.