Dubrovnik kao turistička destinacija već godinama ostvaruje izvrsne rezultate u broju dolazaka i noćenja stranih turista stoga ni ne čudi što je posljednjih godina znatno porastao broj apartmana u privatnom smještaju. Naime, prema podacima Turističke zajednice Grada Dubrovnika u Dubrovniku je u 3.686 objekta 5.918 smještajnih jedinica koje raspolažu s 15.356 kreveta, ali i još 5.054 dodatnih kreveta.
No, apartmanizacija na dubrovačkom području ima i svoje negativne efekte koje itekako osjećaju oni koji su već duže vrijeme u potrazi za podstanarskim smještajem. Da je apartmanizacija uzela maha svjedoči i činjenica kako je u stambenim zgradama sve više stanova koji se nakon adaptacije prenamjenjuju u apartmane koji se tijekom ljetnih mjeseci iznajmljuju isključivo turistima, a kad turisti odu ti stanovi od listopada do svibnja ostaju zaključani. Oni rijetki koji će i primiti podstanare, od njih zahtijevaju da iz stanova izađu već početkom svibnja.
Jedni su bili u mogućnosti kupiti tijekom godina još jedan stan, a drugima su nekretnine u nasljedstvo ostavili njihovi roditelji. U svakom slučaju Dubrovčani su brzo shvatili da od iznajmljivanja soba i apartmana uz prosječnu hrvatsku plaću mogu dodatno jako dobro zaraditi i živjeti bolje od hrvatskog prosjeka pa im nije puno trebalo da nekretnine kojima raspolažu prenamijene za iznajmljivanje turistima.
Osamdesetih godina turistima su se uglavnom iznajmljivale sobe u privatnim kućama. Tako su Dubrovčani tijekom tri ljetna mjeseca svoje krevete ustupali turistima dok bi se oni s obitelji tiskali u jednoj sobi, a redovito se razvlačio i kauč u dnevnom boravku.
No, s godinama su se turistički trendovi mijenjali pa su sobe za rentanje izgurali apartmani pa tako danas u Dubrovniku gotovo da nema stambene zgrade, od gruških nebodera do zgrada u Mokošici u kojima se ne iznajmljuju apartmani. Ovisno o uređenju stana i lokaciji na kojoj se nalazi cijene noćenja u tim apartmanima kreću od 360 pa čak i do 900 kuna po osobi.
Osim stanova adaptiraju se i obiteljske kuće, manje više one ostavljene u nasljedstvo koje također zjape prazne i zaključane šest mjeseci u godini kada turisti odu.
Dubrovčani, koji su svoje stanove i kuće adaptirali i prenamijenili u apartmane, ukoliko nemaju nekretninu u kojoj tijekom ljetnih mjeseci mogu stanovati u posljednje vrijeme čak kupuju ili iznajmljuju stanove u susjednom Trebinju ili na Ivanici u kojima borave tijekom ljeta.
Oni lošiji stanovi, koji baš nisu za najam turistima iznajmljuju se sezoncima koji u Dubrovnik hrle nešto zaraditi. Tako primjerice veliki broj Uberovih vozača koji su u Dubrovniku na privremenom radu, brojne sobarice, konobari, kuhari, radnici na građevini i ostali sezonci u posljednje vrijeme svoj smještaj pronalaze po stanovima u Mokošici. I ti stanovi nakon što svi ti sezonci odu svojim kućama također tijekom zime ostaju zaključani pa je tako posljednjih godina postalo gotovo nemoguće lokalnom stanovništvu, posebice mladim obiteljima, pronaći podstanarski stan u stambenoj zgradi, a i kad ga pronađu u njemu mogu boraviti samo privremeno uz astronomske cijene podstanarstva.
Naime, logika vlasnika tih stanova posve je jasna. Čemu iznajmljivati stanove svojim sugrađanima po nižim cijenama kad ih mogu iznajmljivati turistima po puno većim cijenama i pri tom dobro zaraditi, držati ih zatvorene preko zime, bez bojazni da će podstanari nešto slomiti, pokvariti i sl., a sezoni ususret samo ih dobro proventat i minimalno u njih uložiti.
S druge strane brojni će stanari po stambenim zgradama reći kako im prisutnost turista smeta zbog njihova neprimjerena ponašanja. Kad se sve okolnosti zaista sagledaju i nije pretjerano primjereno iznajmljivati apartmane u stambenim zgrada. Osim toga, stanari su nemoćni jer prema hrvatskim zakonima ne postoji obveza prema kojoj bi vlasnik stana u zgradi trebao tražiti suglasnost suvlasničke zajednice za iznajmljivanje stanova turistima.
I dok na hrvatskoj obali gotovo da nema stambene zgrade na čijem pročelju nema plave oznake s natpisom „apartman” i brojem zvjezdica.
Iako je zakonom zabranjeno, u Dubrovniku je u posljednje vrijeme učestala i prenamjena garaža u apartmane koji se ili turistima iznajmljuju na crno ili vlasnici kuća u njima spavaju dok svoje smještajne jedinici izdaju turistima.