Pitanje ležaljki, odnosno slobodnih prostor na plažama goruće je ovoga ljeta, ne samo u Dubrovniku, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Bilo je tu i govora o novom Zakonu o koncesijama, sve skupa u Gradu aktualiziralo se pitanjem Banja i navodno ne baš blagonaklonog odnosa prema domaćima, ali i pitanjem Copacabane i nicanja ležaljki... No, čini se kako je Valamar na plaži hotela President sebe riješio problema.
Bilo bi lijepo da je tome tako na način da je dopušten pristup svim gostima, ali Valamar se problema riješio na perfidan način.
Dakle, na Presidentu ide to tako da je na prvom dijelu plaže slobodan pristup svakom gostu. No, drugi dio kupališta, kojega krasi tendeciozan naziv "event" dijela plaže, koji je zbog konfiguracije terena i najatraktivniji, drugi je dio priče. Naime, između ta dva dijela stoji svojevrsni "graničar", koji dočekuje goste hotela, a domaće u stvari pita gdje oni idu.
Recimo, ukoliko se njemu osoba xy ne javi, onda je procedura takva da on osobu xy slijedi te je pušta iz videokruga ukoliko će osoba xy poći na treći dio kupališta, dakle plažicu koja se nalazi tik uz stijene.
Inače, na ovom "event" dijelu plaže, kako se može doznati, ležaljka košta 200 kuna. Dobro, u cijenu su uračunati navodno i koktel, nekakav pijat sira... No, ukoliko bi recimo domaći posjetitelj i želio okupati na "event" dijelu plaže bez korištenja ležaljke, odnosno da ne plati "upad" od 200 kuna, njemu to nitko ne smije zabraniti. Jasno, privatne plaže u Hrvatskoj ne mogu postojati po zakonu, nego samo javne i plaže pod koncesijom, koje imaju pravo koristiti svi građani.
Zato igra Valamara i jest perfidna. "Graničari" tu stoje kao svojevrsna psihološka barijera kako nikome ne bi palo napamet smjestiti se na "event" dijelu kupališa, a građani vjerojatno niti ne znaju da imaju pravo na to. Onima, koji znaju, vjerojatno se ne da zamarati sa suvišnim pitanjima, kao da baš prelaze državnu granicu.
No, očito se tu radi o učinkovitom receptu. Na "event" dijelu plaže Dubrovčani se zapravo ne mogu niti vidjeti, a to što se radi o vrlo lukavom i bezobraznom obrascu, drugi je par rukava.
Istina jest kako hotelskom menadžmentu gost treba biti na prvom mjestu, ruku na srce, istina jest kako se i neki od građani po plažama ponašaju kao lokalni šerifi, ne mareći za druge oko sebe. No, sve to može se riješiti uz dijalog, na normalne i ljudske načine. A ne ovakvim psihološkim igrama i igricama.