Mi ćemo već ovo ljeto imati Mali raspjevani Dubrovnik, oni će izvesti koncert ispred crkve svetoga Vlaha dan prije otvaranja Igara. Mogu odgovorno reći da će Mali raspjevani Dubrovnik nastupati ovoga ljeta. - riječi su Mata Frankovića, koje je on izrekao još u ožujku 2015. godine, u kampanji pred prijevremene izbore, na kojima je poražen od Andra Vlahušića.
"Fastforward" dvije i pol godine poslije, ovaj put kao gradonačelnik, Franković na sjednici Gradskog vijeća izjavljuje kako je cilj da Mali raspjevani Dubrovnik ponovo djeluje, ako ne 2018. onda sigurno 2019. godine.
Na toj "pressici" HDZ-a na kojoj je Franković obećao nastavak ovoga projekta još za ljeto 2015., sudjelovao je i Đelo Jusić, koji se kafanskim rječnikom obrušio na Andra Vlahušića, dodajući i "kao je Mali raspjevani Dubrovnik od Grada dobivao 80 tisuća kuna". Što je valjda kao malo novca.
"On nema veze s Dubrovnikom, rekao mi je jedan Sarajlija kako on ide po Dubrovniku s planom grada. On ne zna gdje je tvrđava sv. Ivana. Važno je da se riješimo toga otrova. On nema veze s Dubrovnikom, on nije dijete Grada, on ne diše zrak dubrovački, a kamoli da ga shvati. Nisam ja tu nešto originalan, to je jedno opće mišljenje, on se ne zna ljudima javiti na putu, on ne zna hodati po Stradunu. Napravimo sve da ga maknemo. - rekao je Jusić, dodavši kako će se pjevati pjesma "Ima jedan Matija, moja je simpatija", aludiravši na Mata Frankovića.
Danas, njegova simpatija mu obećava kako će Mali raspjevani Dubrovnik ponovo zaživjeti. No, potrebno je tu poneke stvari i objasniti.
Mali raspjevani Dubrovnik s Gradom Dubrovnikom imao je veze koliko i bilo koja udruga ili privatni projekt, a koji funkcionira po modelu prijave na Javne potrebe u kulturi. Mali raspjevani Dubrovnik nikad nije bio nekakav "produžetak" gradske ustanove u kulturi Grada Dubrovnika, poput Linđovog blaga ili nešto slično tomu. Odnosno, kako je Vlahušić svojevremeno i objasnio baš po pitanju Jusića, "da bi dobili novac netko treba napisati zahtjev da ih dobijete, ako ne napišete da želite novac i ne pošaljete ga Kulturnom vijeću ili Gradu Dubrovniku, tu vam nitko ne može pomoći".
Što se tiče novca, odnosno 80 tisuća kuna koje su Jusiću sporne, recimo samo da je uz donacije u razdoblju siječanj-lipanj 2017. godine, Gradska glazba Dubrovnik dobila 60 tisuća kuna, a koja ima itekako veće produkcijske i tehničke zahtjeve od jednog zbora koji je vrijedan dio dubrovačkog identiteta, ali u kojemu na koncu pjevaju dječica, iz zabave, valjda bi tako trebalo biti.
Vlahušić je imao svoje odrednice onoga što je potrebno, a što nije. Tako je recimo odbio plaćati i Divlju ligu, očito smatrajući kako su tu dovoljne dvije bare i komad mora, a nije se tako pretrgao niti oko Malog raspjevanog Dubrovnika, no insinuacije kako ga je Vlahušić ugasio, nisu ništa drugo nego insinuacije jer kako možete ugasiti ono što i nije pod vašom ingerencijom?
Vodeći se tim retoričkim pitanjem, potrebno se zapitati i kako će točno Franković revitalizirati Mali raspjevani Dubrovnik? Vjerojatno će se ući u neki vid suradnje s Đelom Jusićem, odnosno osnivanje nekakvog zbora, valjda po uzoru na Vlahušićevu ideju Dječjeg zbora Dubrovnik, koja nikad nije zaživjela. No, na koncu, ulazi li se u sve to iz udovoljavanja dječjih potreba ili kao usluga samome Jusiću?
Ukoliko se radi o ovome drugome, odnosno o dogovoru uz koji sviraju neki jači instrumenti od Jusićevih mandolina, onda to na koncu vrijeđa mlade koji bi tu trebali pjevati, kao što ih uvijek treba vrijeđati sve ono što je iz motiva političkih afirmacija, ovih ili onih vrsta.