Osjete li otpor pribora oprezne ribe najčešće ispuštaju mamac. Zato se, kad je god to moguće, izbjegava postavljanje dodatnog utega na pribor, ali je on neophodan kako bi se mamac položio i zadržao na željenom mjestu. Klizne, prohodne olovnice, o kojima smo već pisali, jedno su od rješenje tog problema, ali one stvaraju i nove probleme - više ili manje oštećuju strunu i uzrokuju petljanje pribora pri odbačaju te se sporo i teško mijenjaju.
Bolje rješenje od kliznih olovnice su „sinker slideri“, klizači koji nose olovnice i umjesto njih klize po struni. Klizači znatno manje oštećuju strunu i petljaju se s njom, omogućavaju bržu zamjenu utega bez rezanja strune te upotrebu olovnica različitih oblika, prikladnih uvjetima ribolova. Klizači su valjčići ili cjevčicama na koje su postavljene kopče ili vrtilice s kopčama. Kopče omogućavaju jednostavnu i brzu promjenu utega bez da se klizač skida sa strune, kako bi se težina i oblik utega prilagodio različitim uvjetima (vjetru, kurentu, dubina itd.). Klizači s ugrađenom vrtilicom namijenjeni su montažama za lov borbenih riba, kako bi se smanjilo uvrtanje struna.
Osim u ribolovu odmetom, klizači olovnica su se pokazali kao odlično rješenje i lovu bulentinom te lovu puštanjem mamca u struju mora ili potezanjem. Omogućavaju brzu zamjenu olovnice i tako promjenu dubine lova, ali i smanjuju mogućnost pucanja pribora kad olovnica zapne za dno.
Klizači se izrađuju od raznih materijala. Metalni manje od olovnica, ali ipak dosta oštećuju strune pa se danas koriste uglavnom kao spojnice osnovne strune i priveza teških i parangala namijenjenih lovu divljači. Klizači od stakla i keramike, lako pucanju pa se rijetko koriste. Suvremeni se izrađuju od raznih vrsta plastike, najkvalitetniji od „ABS“, od koje se izrađuju i najkvalitetnije tvrde varalice.
Ovaj se pribor izrađuju u raznim dimenzijama, kako dužinama tijela tako i širine rupe u njemu. Odabir ovisi o mnogo čemu. U pravilu, za tanje strune i lakše utege biraju se manji klizači.
Kraći klizaći pružaju manji otpor struni i omogućavaju dalje odbačaje, ali i češće uzrokuju petljanje pribora. Zato se za lov dalekim bacanjem koriste duži klizači, čak i vrlo dugi, oni poznati kao „anti tangl“, protiv petljanja. Radi se o dužoj cjevčici na koju je pričvršćena vrtilica, a koja nosu kopču za spajanje olovnice. Vrtilica je postavljena na jedan kraj ili na trećini dužine cjevčice.
Cjevčica može biti od metala, ali je bolja od polu tvrde plastike jer ne treba biti posve kruta, osim za neke rijetke situacije. „Anti tangl“ klizači se izrađuju u različitim dužinama. Koliko duge će se koristiti ovisi o dužini priveza zavržnjaka. Što je privez duži i cjevčica treba biti duži. Na moru se najčešće koriste one dužine od 15 do 20 cm. Osim ravni, ti klizači mogu biti i blago savijene. Takvim su od ravnih pogodnije za ribolov „feeder“ tehnikom, odnosno kad je umjesto olovnice, na cjevčicu postavljena hranilica.
Kad je u pitanje ribolov bulentinom te „drifting“ i „trolling“ tehnikama, nije osobiti važno koristi li se klizač s vrtilicom na kraju ili dalje od njega, te postavi li se bliže ili dalje od udice. Međutim, jest kad se radi o ribolovu odbacivanjem pribora. Naime, što je težište pribora bliže udici, to će ona pri odbacivanju teže zapinjati za pribor. Zato klizač treba postavljati što bliže udici. Osim smanjenja mršenja, takvom montažom se postiže lakši i dalji odbačaj mamca.
Pri kupovini klizača treba voditi računa da je spoj vrtilice ili kopče s tijelom dovoljno čvrst kako se ne bi raspao prilikom odbačaja, što nažalost nije rijetkost kod mnogih jeftinih modela. Najsigurnije je odabrati modele kod kojih struna prolazi i kroz jedan prsten vrtilice, što jamči da će ona i uteg ostati na priboru i ako se tijelo klizača raspadne.
Osim o jačini, dobro je voditi računa i o konstrukciji kopče. Ona se ne smije otvoriti ni pri najjačem odbačaju najteže olovnice, a dobro je ako se kvači izvana prema unutra jer takva najmanje zapinje.
Kao i klizne olovnice, klizači mogu stvarati probleme kad su u transportne kutije, torbe ili držače na plovilu pohranjene postavljene na strune - lako se kače za ostalu opremu i uzrokuju petljanje, čak i oštećenje pojedinih dijelova. Zato ih je izvan upotrebe najbolje skinuti s pribora. Također, nakon ribolova kao i klizne olovnice klizaće treba isprati slatkom vodom kako u njima ne bi ostao pijesak, nečistoće ili se kristalizirala sol, a što bi kasnije moglo uzrokovati blokiranje klizača ili barem pojačano habanje strune.