U hladnijem dijelu godine koje dolazi, umjesto iglica, širuna i vrnuta, u sezoni njihovog najlakšeg i najobilnijeg lova sipe i olignji postaju mamci prvog izbora za lov najkrupnijih grabljivica. Većina udičara slaže se da su ti glavonošci posebno učinkoviti živi. Međutim, mišljenja su podijeljena o tome koji je od tih mamaca bolji. Neki tvrde da su lignje ribama privlačnije od sipa, čak da na nekim postama ribe ne jedu sipe. Drugi pak, posebno oni koji love teškim ometcem s obale „heavy casting“ tehnikom, tvrde da su sipe svugdje učinkovite barem kao i lignje.
Tko je od njih u pravu?
I jedni i drugi, jer kao i ostali mamci, i ovi imaju prednosti i mana. Naime, iako su glavonošci, sipa i lignja vrlo su različite životinje u pogledu izgleda, navika, plivanja i reakcija pa je potrebno s njima loviti na različite načine.
Prvo, potrebno je koristiti mamce različitih težina. S obzirom na duljinu i debljinu njenog mesa, optimalno, kompromisno rješenje za lov orhana, zubaca i ostalih najkrupnijih grabljivica jest lignja, teška 400 do 500 grama. Za razliku od lignje, sipa ima deblje meso pa je najpogodnija ona od 300 do 400 grama težine.
U ribolovu, posebno živim mamcem, tajna uspjeha je što prirodnije ponašanje i kretnje mamca, što se postiže prilagodbom, a to ne može biti isto za lignju i sipu. Prvo što treba uzeti u obzir je da sipa, za razliku od lignje, ima veliku sposobnost mimikrije pa mijenja boju ovisno o pozadini okruženja, što je čini manje vidljivijom nego lignje. To se događa kontinuirano, ne samo kad je na odmetaškom priboru koji miruje, nego i onom u pokretu, tijekom pendulavanja.
Iako je namamčena, sipa je vrlo aktivna i vitalna te se suprotstavlja potezanju, uzima prijeteći stav što je čini većom. Ako se poteže dugim završnjakom, za razliku od lignje koja ima vrlo linearno, pravocrtno kretanje, jer se pasivno prepušta potezanju, sipa ima tendenciju da se puno diže od dna, zahvaljujući poroznosti kosit koja djeluje kao plivajući mjehur. To je strategija obrane koju sipa provodi kako bi izbjegla susret s dnom.
U lovu sipom pendulom na isti način kao i olignjima, ribolov je manje učinkovit jer se povećava mogućnost gubitka kontrole nad mamcem zato što se on kreće previše autonomno. Dakle, u penduližanju sipom dobro je skratiti završnjak, kako se ne bi povećala dubina kojom mamac plovi. Osim toga, treba povećati brzinu povlačenja, do 1,5 čvora, a kontrirati treba sporije nego u lovu lignjom kako bi se napadaču pustilo da jede duže zbog tvrde unutarnje kosti.
Za razliku od sipe koja je kruta zahvaljujući svojoj kosti, olignji su mekani i imaju tendenciju deformiranja pa ih je dobro pažljivo nadijevati, sporije potezati, na dužem završnjaku, jer je namamčena lignja manje aktivna. Zbog krute kosti, namamčena kroz nju, sipa bolje podnosi trzaj pri odbacivanju u ribolovu teškim ometcem.
Osim sistema za nadijevanje dužinama posve prilagođenog za mamčenju lignje ili sipe, i potezna udica treba biti prilagođena tome. Za nadijevanje sipe preporučuje se udica sa širom krivinom i kratkim tijelom, kako prolazila kroz sipinu kost i vrhom bila izvan mamca. Za potezanje olignje bolje je koristiti srednje duge udice s prstenastim vezištem. No, bez obzira kojeg oblika bila, optimalno veličina potezne udice je 1/0, dok lovna treba biti veličine 5/0.