Dok Slovenija temeljem presude Arbitražnog suda brani morsku crtu razgraničenja u Piranskom zaljevu, saborski zastupnik stranke Promijenimo Hrvatsku Ivan Lovrinović izrazio je zabrinutost za realizaciju Pelješkog mosta. Naime, nakon što je objelodanjeno kako će most graditi Kinezi, Lovrinović navodi kako po njegovim saznanjima Europska komisija traži rješavanje granice na moru između Hrvatske i BiH prije realizacije izgradnje mosta. Doduše, logično bi i bilo da se dvije zemlje prije početka radova na mostu razgraniče, odnosno riješe svoja otvorena pitanja oko granice na jugu.
Je li Lovrinović danas na konferenciji za novinare tek dobro blefirao, odnosno iskoristio napetosti sa Slovenijom kako bi otvorio pitanje razgraničenja Hrvatske s ostalim susjedima te tako pokazao kako se može baviti i drugim temama, a ne samo bankarskom problematikom, nije poznato. Ipak, naveo je kako na temelju ozbiljnih informacija iz samog vrha Vlade, izražava zabrinutost za realizaciju Pelješkog mosta, jer po njegovim saznanjima Europska komisija pisanim putem zahtijeva rješavanje granice na moru između Hrvatske i BiH prije realizacije gradnje mosta.
Kad je već držao konferenciju za novinare na tako ozbiljnu temu trebao se potruditi novinarima podastrijeti taj pisani zahtjev Europske komisije. No, Lovrinović to nije učinio pa je iz Vlade vrlo brzo stigla reakcija kako EK pred Hrvatsku nije stavila nikakve zapreke kad je u pitanju izgradnja mosta.
Doduše, Lovrinoviću na pitanje nije odgovorio premijer Andrej Plenković, od kojega je tražio da to učini „javno, nedvosmisleno, bez uvijanja i diplomatske uglađenosti“. No, vremena još uvijek ima, ako Plenković Lovrinoviću ne odgovori danas, vjerojatno će to učiniti sutra ili kad već stigne.
Kad je u pitanju razgraničenje između BiH i Hrvatske na jugu, što je čije definirali su još pokojni predsjednici Hrvatske i BiH, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, i to sporazumom prema kojemu su dva škoja i vrh poluotoka Kleka trebali pripasti BiH strani. Oba su predsjednika u međuvremenu preminula, a sporazum, iako ga Hrvatski sabor nije ratificirao zapravo je na snazi jer je ratifikacija tog, uostalom kao i sličnih sporazuma, samo pitanje formalnosti.
Da se Sporazum Tuđman – Izetbegović primjenjuje potvrdio je još u kolovozu prošle godine i sam ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Oleg Butković.
„Sporazum Tuđman-Izetbegović činjenica je, na snazi je, nije ratificiran u Hrvatskome saboru, ali se primjenjuje, tako da nema ni jednog jedinog razloga da bi odustali od gradnje Pelješkoga mosta.”- kazao je tada ministar Butković, nakon što su iz SDA zaprijetili jednostranim raskidom ugovora o granici s Hrvatskom.
Kad je u pitanju susjedna BiH, u toj se zemlji pripremaju za izbore pa će se u nadolazećem razdoblju itekako koristiti Pelješkim mostom u predizborne svrhe.
No, pravo je pitanje što je hrvatska diplomacija i njezin politički vrh radio svih ovih godina od okončanja Domovinskog rata do danas kad nije uspio riješiti otvorena granična pitanja sa svojim susjedima. Naime, sa svima onima s kojima su do osamostaljenja bili u istoj državi, otvorena granična pitanja još nisu zatvorili.
I pitanje razgraničenja na moru kod Prevlake jedno je od takvih, još uvijek otvorenih pitanja. A baš je na Prevlaci već duže vrijeme na snazi status quo. Tamo se dogovoreni protokol iz 2001. još uvijek provodi, a mješovita komisija za pitanje tog razgraničenja nije se sastala pune tri godine.
Ipak, samo je pitanje trenutka kad će zbog Prevlake zaiskriti između dvije zemlje. Crnoj Gori je zbog sigurnosnog aspekta, odnosno ulaza u Bokokotorski zaljev iznimno važno da razgraničenje na moru kod Prevlake bude u njezinu korist te ga neće tako lako maknuti s dnevnoga reda bilateralnih pregovora i razgovora između dviju zemalja.
Koliko je uopće potrebno zaljeva izgubiti da hrvatska diplomacija prizna kako je loša, neuspješna i troma, jer pitanje je samo hoće li i u slučaju da izvuku deblji kraj u razgraničenju s BiH i Crnom Gorom, hrvatski diplomati i državni vrh opet sve pripisati teorijama urote kako to obično čine, umjesto da se konačno nauče lobirati i braniti interese svoje zemlje onako kako to čine vješti političari.