„Selo gori, baba se češlja”, izreka je to koja najbolje opisuje potpunu indolenciju na stanje na glavnoj magistralnoj i lokalnim cestama na krajnjem jugu zemlje koje kroz Konavle vode do graničnih prijelaza s Crnom Gorom. Jer dok se blokada cesta kroz Konavle ponavlja zadnjih nekoliko godina tijekom turističke sezone, otprilike uvijek u isto vrijeme, dok Konavle „gore”, bezbrižno se češlja više aktera u tzv. vertikali - od premijera države, resornog ministra do župana, a konavoski općinski načelnik problema se sjeti - obljetnički, u vrijeme kad se događa.
Gužve prema graničnim prijelazima u ljetnim mjesecima, posebice kolovozu, normalne su i nisu specifične samo za Hrvatsku. No stanje na cestama u Konavlima daleko je od normalnog. Potencijalno je iznimno opasno, ali državni vrh se i dalje češlja jer to su „samo” dva - tri udarna vikenda krajem srpnja do sredine kolovoza. Narod će izdržati. I onaj konavoski, koji je jednako blokiran kao i narod u automobilima, autobusima, kamionima, koji čekaju na prelazak granice s Crnom Gorom.
POLUPISMENA SVJETINA: KONAVLJANI NAJBOLJE ZNAJU KAKO SE NAPAJA STOKA
Dok se proteklog vikenda kolona vozila protezala od Zračne luke u Čilipima pa sve do Graničnog prijelaza Karasovići, dok su ljudi na prelazak granice čekali i po deset sati, hrvatski premijer Andrej Plenković i resorni ministar Davor Božinović kažu - to je stanje normalno. Župana Blaža Peza nigdje, a konavoski načelnik Božo Lasić iz komfora svog klimatiziranog doma piše postove po Facebooku. Dok su Konavle u subotu bile paralizirane. Konavljane je pozivao da svojim autima nigdje ne idu, a kad se kolona razbila razmišljao je u tišini, doslovno je tako napisao.
Umjesto na premijeru na Dubrovačkim ljetnim igrama, premijera Andreja Plenkovića trebalo je provozati do Konavala, da u istoj onoj koloni, poput svih onih napaćenih i iscrpljenih putnika, čeka prelazak državne granice s Crnom Gorom. Čisto da osjeti to „normalno stanje” na glavnoj magistralnoj cesti.
Stanje u Konavlima u špici sezone, u kolovozu, kad većina albanskih gastarbajtera kreće u svoju domovinu na godišnji odmor, godinama je daleko od Plenkovićevog i Božinovićevog normalnog. U subotu je kulminiralo.
Paralizirane ceste paralizirale su i stanovnike Konavala, kojima njihov načelnik poručuje da ostanu doma, potpuno nemoćan da problem riješi, jer rješavanje podrazumijeva borbu i zamjeranje onima kojima se on ne želi zamjeriti. Jer kad ti načelnik poruči da ne voziš automobili zapravo ti govori da stojiš doma.
Potpuno odlijepljen od stvarnosti, Lasić kao da ne razumije da njegovi sumještani ne sjedaju u aute iz hira ili dosade. Ljudi, imaju svoje svakodnevne obaveze. Da ih ima, možda bi im preporučio da uzjašu tovare.
Poslije vikenda koji je paralizirao Konavle, a u susret nadolazeća dva vikenda koja bi mogla biti jednako kaotična, Lasić se i dalje češlja. Čudom se čudi. Već dva dana broji smeće, kubike smeća koji su ti nesretni putnici ostavili iza sebe. Smeće se, naime, mora negdje baciti, a kad nema kontejnera i kanti - završi uz cestu.
„Jutros je u Konavlima osvanulo mirno jutro”, piše Lasić i nabraja kako nije bilo prometnog kaosa, bezbrojnih poziva, nervoze i umora što ga je ponukalo da „u tišini” složi misli i podijeli sa svojim pratiteljima ono što je vidio i osjetio.
Duž kilometarske kolone tijekom subote i nedjelje Lasića se nije moglo vidjeti da žednim, gladnim, iscrpljenim putnicima, majkama s djecom i nejači, dijeli vodu i sendviče. Umjesto njega radili su to drugi ljudi, mahom spontano ili okupljeni oko svećenika koji je zajedno s mladim Vitaljanima pravio i dijelio sendviče i vodu u želji da pomognu onima koje neka druga vrsta ljudi, polupismenih šovinista i primitivaca i uglavnom besposličara, na društvenim mrežama naziva Šiptarima, gamadi i stokom. Među komentarima te polupismene svjetine najgori je bio onaj kako Konavljani najbolje znaju kako se napaja stoka.
SCHENGEN BI SE MOGAO PRIVREMENO SUSPENDIRATI DA SE NE SKIDAJU GAĆE
Dok Lasić onima koji su kritizirali njega, državni vrh, Europsku uniju i prokleti Schengen uzvraća kako je lako tipkati, komentirati i suditi, ne gledajući te ljude u oči, iz udobne klimatizirane prostorije piše kako je dobro biti načelnik, ne zbog funkcije, titule ili fotografija, nego „zbog trenutaka u kojima vidiš koliko dobra ima u ljudima kojima pripadaš”. Dok navodi kako nije pobijedio kaos već ljudi, solidarnost, odgovornost i Konavle, pobjednika zapravo nema. Problem nije riješen. Ponovit će se, ako ne ovaj onda neki vikend ili dva iduće sezone.
Lasić zaboravlja da za načelnika nije izabran kako bi se hvalio tuđim dobrim djelima, onog dijela dobrih i savjesnih Konavljana, onih koji ne dijele ljude po nacionalnoj, vjerskoj i etničkoj pripadnosti, ne broje im krvna zrnca i uvijek su spremni pomoći svakome u nevolji. Takvi ljudi od njega niti ne traže da im po Facebooku piše ode i halospjeve, ali očekuju da kao izabrani načelnik istupi i barem pokuša riješiti problem.
Svoje više rangirane kolege iz vertikale, umjesto u Cavtat, u koji, kako koji dođe na jug, odvede HDZ-ovce gledati napredak izgradnje škole, trebao je davno odvesti na Karasoviće i to po zvizdanu, kad je najveća kolona. Ali ne vole se vertikalisti fotografirati na mjestima gdje su problemi. Jer što bi oni rekli s Karasovića da ih ne daj bože netko nešto pita... Da je problem što nemamo brzu cestu do graničnog prijelaza ili što na samoj granici nemamo još tri trake?
Problem je u sustavu i organizaciji biometrijske provjere, ne u broju traka na graničnim prijelazima i brzim cestama. Na Karasovićima svi putnici iz trećih zemalja moraju izaći iz vozila, stati pred uređaj koji skenira lice da bi im se zatim skenirali otisci prstiju, a sve to odvija se jako sporo. Schengen se može i privremeno suspendirati. Svako malo neka od zemalja to učini. Dok Portugal i Grčka to čine redovito u sezoni, vertikalno poredani umovi, koji u ovoj zemlji odlučuju, ne smiju ni pomisliti suspendirati ga dva ili tri puta godišnje na graničnim prijelazima u Konavlima jer oni su samo sluge pokorne jednako plitkim umovima u EU kojima redovito skidaju gaće.
Pred nama je vikend koji bi mogao biti jednako kaotičan, a Božo Lasić umjesto da gubi vrijeme ne češljanje, a nema što očešljati iz komfora klimatizirane prostorije trebao bi iskoračiti na zvizdan, umjesto za tipkovnicom bio bi puno korisniji na vrelom asfaltu, a kad prođe ljeto, valjalo bi se, Božo, kome i zamjeriti u vertikali.