Što je to kad Hrvat porijeklom iz Hercegovine u Kazalištu Marina Držića viče Hrvatu porijeklom iz Bosne: „Buuu, Zenica, Zenica!“ E to je ozračje izbora u Dubrovniku u kojima se pojedinci bave brojenjem krvnih zrnaca, odnosno mjestom rođenja i porijeklom. Takvim političarima pridružili su se i njihovi pobornici na društvenim mrežama, a i neki mediji. Svi oni broje krvna zrnca jednom jedinom kandidatu – Valentinu Dujmoviću (HNS).
Valentin Dujmović, inače rođen u Zenici, kao dijete, u ratnom vihoru, doselio je naime sa svojih šest godina života na Pelješac, u Trpanj. Prije nekoliko godina iz Trpnja je doselio u Dubrovnik, a aktualni je kandidat HNS-a za gradonačelnika Dubrovnika. Sve što je u životu stvorio i što ima, Valentin Dujmović ima u Gradu Dubrovniku i Trpnju, ne u Zenici.
No, po nekima, Valentin Dujmović nema pravo boriti se ravnopravno za mjesto gradonačelnika Dubrovnika, jer (citati s Facebooka): „ovo nije njegov Grad“, „je došao iz pičke materine“, „ćete zažalit za turskim vremenima ako dođe Dujmović“, „neće netko iz Zenice određivat što radit u Dubrovniku“, „treba kupit prnje iz Dubrovnika“ itd. To su citati koji se još i mogu prenijeti, one odvratnije nema smisla.
VLASTELE JOŠ IMA SAMO U TRAGOVIMA I PONEŠTO U KONAVLIMA
Je li Valentinu Dujmoviću porijeklo smetnja u izborima? Ajde da se ne lažemo, kod dijela populacije jest, no svatko ima pravo birati i po tim preferencijama, svatko po svom odgoju, ali nitko nema pravo izražavati ksenofobiju tijekom izbornog procesa, a niti inače.
No, ono što uistinu čudi jesu oni čije je porijeklo jednako tako vezano daleko od granica Grada Dubrovnika i nekadašnje Dubrovačke Republike, a ti su obično najglasniji u brojenju krvnih zrnaca Valentinu Dujmoviću. Među njima prevladavaju oni čije je porijeklo također vezano uz susjednu Bosnu i Hercegovinu, kao i Dujmovićevo.
Jesu li u pitanju bespotrebne frustracije i potreba za dokazivanjem nekog „dubrovčanstva“ pred tko zna kime i tko zna zašto? Vjerojatno jesu.
Podsjeća to na one žalosne situacije kad mladi Hrvati „briju“ na neonaciste, one iste u čijoj je doktrini mržnja prema slavenskim narodima koji su „manje vrijedni“ od arijevske rase ili, zašto ne, na onih 90 i kusur tisuća koji su partijsku knjižicu zamijenili iskaznicom HDZ-a i doveli do naglog porasta vjernika u Hrvatskoj devedesetih.
I kao što bivši članovi partije nisu pravi vjernici tako i oni koji Dujmoviću broje krvna zrnca nisu pravi Dubrovčani. Jer, pravi Dubrovčani ljudi su otvorena uma, pravi Dubrovčani ljudi su koji druge prihvaćaju kao svoje ako oni prihvate dubrovačke običaje i tradiciju. Osim ako netko ne misli da su pravi Dubrovčani samo oni koji vuku porijeklo od dubrovačke vlastele… Takvih još ima samo u tragovima i ponešto u Konavlima gdje je plemstvo nosilo, reklo bi se pejorativno, kopilad, ili ti ga prihvatljivije, vanbračnu djecu i koji ni sami ne znaju da su vlastela.
Na žalost ili na sreću, za mnoge od onih koji Dujmoviću broje krvna zrnca na osnovu mjesta rođenja, ne može se reći da su pravi Dubrovčani, jer Dubrovčanima ih ne može načiniti to što im je ćaća doselio u Grad možda '65. ili '79. ili tko zna, to što su možda rođeni u starom rodilištu, već isključivo ljudske kvalitete i ljubav prema Gradu i njegovim običajima.
NA IZBORIMA NEMA GUČETIĆA NI MENČETIĆA, PA NI SARAKA I SORKOČEVIĆA...
Nije poznato koliko je daleko potrebno ići u povijest da bi se za nekog tko se rodio ili doselio u Grad moglo reći da je Dubrovčanin ili koliko daleko se ide u vađenju porijekla, treba li pri tome spominjati i uzimati u obzir da je npr. Pelješac Dubrovačka Republika kupila od bosanskog bana Kotromanića i srpskog cara Dušana ili Konavle od vojvoda Hranića i Pavlovića.
Što bi to, osim gore navedenih ljudskih kvaliteta, trebalo označavati nekog kao Dubrovčanina?
Ako je, po pojedincima, to isključivo porijeklo, mjesto rođenja i vrijeme kad je tko doselio u Dubrovnik, onda, ako je Valentin Dujmović došao „iz pičke materine“, ostali kandidati koji su se natjecali u prvom krugu izbora za gradonačelnika Dubrovnika, valjda su došli iz „ćaćinoga šupka“, jer svakome se može naći neka „maća“. Pa evo nekih činjenica na osnovu kojih svaki ksenofob može naći neki svoj konat.
Spomenut ćemo se naravno svih kandidata iz prvog kruga. Tako će Vidu Bogdanoviću neki pribokat kako njegovo prezime nema baš neke veze s Gradom, kažu neki da su Hrvati Bogdanovići, jer ima ih i Srba, iz Hercegovine, a neki da su iz okolice Đakova. Terezina Orlić rođena je u Splitu, Maro Kristić i Željko Raguž su Hercegovci, a Tatjana Šimac Bonačić Sinjanka.
Dujmovićev protivnik u drugom krugu Mato Franković (HDZ) također je doselio u Dubrovnik. Odrastao je na Pelješcu.
Drage Dubrovkinje i Dubrovčani, eto…
…na izborima nema Gučetića, Menčetića, Getaldića, Sorkočevića, ni Saraka, Palmotića, Crijevića…
…ostala su vam dva kandidata za gradonačelnika Dubrovnika, Valentin Dujmović i Mato Franković. Amo u glavu, obojica svakako ne mogu doživljavati niti poznavati Grad kao netko tko je u Gradu od rođenja, ali to ih obojicu ne čini ljudima koji ne mogu voditi Dubrovnik. Birajte onog za kojeg mislite da je bolji.
Ima li boljih od njih? Vjerojatno ima, ne samo od njih, već od svih koji su se uopće kandidirali, ali ti „bolji“ ili ne žele u politiku ili nemaju hrabrosti ili im se ne da šansa.
Dujmović i Franković imali su hrabrosti i dobili su šansu. Imate i vi svoju – birati, kao što svaki čovjek ima izbor biti ksenofob ili čovjek.
P.S.
Ako vas brine identitet, ne bojte se, njega smo odavno popušili negdje usput, a za to nije kriv nitko od kandidata na ovim izborima, već mi sami.