Nakon što su molitelji ispred hrvatskih bolnica, pa tako i one dubrovačke, molili, kako kažu, s ciljem osvješćivanja lokalne zajednice o problemu pobačaja i ljepoti rađanja novog života, a ustvari perfidno zagovarali zabranu abortusa u 21. stoljeću, hrvatski katolici imaju novu inicijativu. Valjda su se više molitve ispred bolnice izlizale. A ta nova inicijativa se zove „Molitva Svete Krunice na graničnim prijelazima Republike Hrvatske“, koja je pokrenuta na IV. Susretu štovanja Božjeg Milosrđa u Svetištu Majke Božje Bistričke.
Konkretno, eto molila bi se krunica na granicama. Koliko god je razlog nejasan do te mjere da stvar zvuči bizarna, ustvari razlog je vjerojatno šovinistički, što je u pravilu predznak većine nesvakidašnjosti koje se tiču vjere.
Naime, treba znati da ova inicijativa ima uzor u Poljskoj gdje su poljski vjernici diljem svojih granica također molili krunicu. Jedna od moliteljica tada je rekla je kako je tu jer moli za preživljavanje kršćanstva u Europi, dodajući kako će je "islam uništiti". Jesu se poslije organizatori ogradili od tih ideja naglašavajući kako molitva nije usmjerena protiv nikoga, ali vjerovati im ili ne? Teško im je za povjerovati. I molitelji ispred bolnica su kazivali kako oni samo mole za život nerođene djece, a jasno je da je sva ta gungula nastala uz tada aktualni Zakon o abortusu, odnosno njegovu ocjenu ustavnosti, kako bi se učinio svojevrsni pritisak na one koji odlučuju.
Bilo bi grubo reći da će svi oni koji će moliti na granicama biti protiv islama i da će moliti iz tih razloga očuvanja identiteta, što u kombinaciji s vjerom često označava i zatiranje drugoga i tuđega, ali već sami prizvuk akcije ne zvuči lijepo za moderno društvo kakvom bi se trebalo težiti. Ali, kako se država ne zna tu pravilno postaviti, molitve ispred bolnica, a i evo na granicama, ako inicijativa zaživi, hrvatska su realnost.
Lako je da vjersko pređe u kolosijek neispravnoga, samim tim što je u rukama ljudi, koji su sami od sebe nesavršeni. Tako recimo religijsko u Sjedinjenim državama funkcionira u gabaritima komercijalnoga, uz Božić uz koji je cilj potrošiti, ali i druge blagdane koji nisu bolji po tom smislu. U Hrvatskoj je to karta identifikacije koja zagovara nazadno, protivi se onome modernome. Može se raspravljati o abortusu na predviđenim mjestima za to, kao što se može govoriti o imigrantima i politici prema kojoj se tu najbolje odrediti.
No, problem je kad se vjera miješa u ta pitanja, što je u ogromnom raskoraku s riječju koju je sam Isus propagirao. A uostalom i u potpunoj suprotnosti s riječima pape Franja, koji u svom stilu govori da su prava imigranata ispred brige o nacionalnoj sigurnosti. I biskup dubrovački Mate Uzinić govori kako onima koji kucaju na naša vrata, ista trebamo i otvoriti.
Nažalost, sve te riječi često i ne nailaze na plodno tlo, a sve dok je tako imat ćemo ovakve inicijative koje nisu u suglasju s kršćanskom naukom. A molitva će tako izlaziti na ceste, trgove, bolnice ili državne granice.Molitva na granici izašla bi ipak van svih granica. Naposljetku, zar je teško moliti u okrilju crkve ili svojih domova? Očito jest, očito je cilj vjeru podastrti na sve društvene pore pa tako i na državne granice, eto kako netko ne bi pomislio kako se nalazimo u sekularnoj državi.