O ribama i ribolovu pisali su brojni autori još od početaka književnosti. Jedan od poznatijih je Klaudije Elian (Claudius Aelianus) koji je živio od 175. do 235. godine. On u dijelu „De natura Animalium” („Priroda životinja”) donosi opise morskih riba te njihovog ponašanja i načina lova.
U tom djelu taj rimski učitelj uz brojne činjenice napisao je i puno toga najsmješnijeg i najmaštovitijeg što je ikad napisano o ribolovu. Između ostalog i o ponašanju te ribolovu na sarka (šarga), gurmanski jednu od najcjenjenijih riba Mediterana.
Tako je Elian napisao da sarak živi u dubinama među stijenama s pukotinama jer voli osvijetljen dom. Zrake sunca koje prodiru kroz pukotine prodiru u stijenu i omogućavaju sarku život u luksuznom, suncem okupanom stanu. Zato što jako voli svjetlo, iako mu je dom u stijenama nešto dublje, šarag voli boraviti u plićaku jer tamo ima mnogo svjetla. Osim toga, piše Elian, iz nekog razloga sarak voli - koze.
Ako na more padne sjena jedne ili dviju koza koje pasu na obali uz plićak plov sarka se obavezno skupi u blizini njih, kao da osjete njihov miris koji im pruža užitak, a onda, kaže autor, kao da skaču ili od veselja jer ih vide ili od želje da ih dodirnu.
Potom spominje da su to prepoznali ribari i smislili način za lov: ribar na sebe navuče kožu od koze i na glavu stavi rogove, glumi kozu i kreće se zajedno sa suncem stvarajući sjenu poput koze. U more baca zobenu krupicu koju je namočio u juhi od koze da dobije miris. Ribar potom baca udicu u more i kreće lov. Štap kod lova na ovu ribu ne smije biti od od savitljive trske, nego krut da u trenu kad riba zagrize moment trzaja može biti toliko jak da odmah zakači ribu na udicu. Bitno je u sekundi izvaditi ribu da se ostale ne bi preplašile.