Jesmo li svi mi ovdje licemjeri. - zapitao se u jednom trenutku gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković (HDZ) na sjednici Gradskog vijeća kad je rasprava s rebalansa proračuna skrenula na zgradu koje se gradi u Solitudu ispod Bokeljske ulice uz samu šetnicu uz more. Među vijećnicima, neovisno o sazivu Gradskog vijeća, uvijek ima licemjera. U slučaju Solituda licemjerni su oni koji su svih ovih godina zatvarali oči nad devastacijom tog dijela lapadskog poluotoka, a digli su se na zadnje noge tek kad je jedna gradnja ugrozila njihovu gradnju.
Solitudo, koje je dugih niz godina slovilo za jedno od ljepših i za život ugodnijih naselja u Dubrovniku, nije samo posljednjih 20-tak godina prostorno devastirano nego se uništava i razara i dalje. No to doslovno nikoga od tih svih tih boraca za okoliš, srđevaca, SDP-ovaca, ovih i onih, nije briga. No kad se, bez obzira na eventualne nepravilnosti, gradi zgrada ispod zgrade u kojem stan ima SDP-ova Tatjana Šimac Bonačić, bivša zamjenica gradonačelnika Andra Vlahušića, majka gradonačelnice u pokušaju Anite Bonačić Obradović (SDP), e tad se koriste sve raspoložive radnje, a posluže i srđevci, ne bi li se gradilište zatvorilo.
„ROZA ZGRADA” NIJE SE GRADILA, SPUŠTENA JE HELIKOPTEROM, BEŠUMNIM
Na pitanje „jesmo li svi mi ovdje licemjeri” koje je postavio gradonačelnik Mato Franković na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, nije dobio odgovor, no zato su Bonačić Obradović i srđevac Marin Krstulović za gradnju, za koju su dozvole izdane prije 11 godina u mandatu Andra Vlahušića pokušali okriviti Mata Frankovića.
Većina njih, kako bivših, tako i aktualnih vijećnika, inače i jesu licemjeri. Srđevci se, dok se Solitudo uništavalo od drva na Srđu nisu vidjeli šumu u Solitudu, a usput su tek brojili su turiste, kruzere i mjerili buku u povijesnoj jezgri.
SDP-ovci? Pa oni se ne mogu pozabaviti ni sami sobom, a kamoli događanjima u prostoru. Ni, tada mladu SDP-ovku, kasnije v.d. predsjednicu pa i kandidatkinju SDP-za gradonačelnicu Dubrovnika, nije zanimalo što se događa u Solitudu – naselju u kojem je provela dio života.
Devastacijom prostora SDP – SJG nisu se bavili ni u zadnjoj kampanji. No kad se na šetnici u Solitudu pojavio investitor spreman graditi ispod „roze zgrade” u kojoj je nekad stanovala i Anita Bonačić Obradović, a još uvijek joj stanuje mama, e tad se krenulo s parolama kako pohlepni investitor uništava prostor, siječe šumu i minira stijene.
Dok pokušava zaustaviti radove investitora kako bi zaštitila imovinu mame i tate, Bonačić Obradović i dalje ne progovara o devastaciji Solituda koja još uvijek traje, jer na tom prostoru nema ulice u kojoj između obiteljskih kuća nisu nikle betonske stambene zgrade. Dovoljno je samo pobrojati kranove na tom prostoru.
Kad te ne zanima uništavanje kvarta u kojem si stanovao, kad ne ukazuješ na divljom gradnjom uništene dijelove grada, kad zatvaraš oči pred devastacijom koja ugrožava druge, a dižeš se na zadnje noge kad pikamer i mine zatresu zgradu u koji ti žive mama i tata, takva osoba ne može biti ništa drugo nego licemjer.
„Roza zgrada”, u kojoj uz mamu i tatu wanna be gradonačelnice stanuje još 20-tak stanara, na samom kraju Bokeljske ulice, na strmini koja se spušta prema šetnici, početkom 2000- tih nije se gradila. Ona je naime tamo spuštena helikopterom – i to bešumnim, da zvuk vrtnje elise ne uznemirava postojeće stanare. Prije nego je helikopter tu zgradu spustio na parcelu nije se pošegao niti jedan bor, nije za tim bilo potrebe jer je struka u mikromilimetar izračunala kako će helikopter spustiti „rozu zgradu” između stabala, a da se nijedno drvo ne posiječe.
Osim što je ta zgrada, 'nako roza, jedno od rugla Solituda, kad se gradila, bespoštedno su se šegali borovi, a okolnim stanarima tresle su se kuće od pikamera, a kad on nije mogao slomiti tu živu stijenu, pucale se mine, kao što se miniralo kad je Vodovod izvodio radove na crpnoj stanici. Dok ljudi koji stanuju blizu „roze zgrade” ne zaboravljaju, normalno da oni koji su u tu zgradu po izgradnji uselili – to ni ne znaju, jer došli su tek kad je izgrađena. Ili znaju, ma se prave ludi.
POUČAK SRĐEVACA: ZA A.B. OBRADOVIĆ NE VRIJEDE ISTA PRAVILA KAO ZA DRUGE VIJEĆNIKE
Također licemjerno tijekom rasprave koja je uslijedila nešto kasnije, vijećnik Marin Krstulović (SJG), upozorio je vijećnicu Olgu Muratti (HSU) da se treba izuzeti iz glasanja za kupnju parcela u Mokošici u vlasništvu njezinih kćeri. Krstulović doduše ima pravo, ali jednako tako svim je snagama podupirao Bonačić Obradović dok je pričala o zgradi koja se gradi podno zgrade čiji su stanari njezini roditelji.
Po Etičkom kodeksu kojega je 2021. usvojilo Gradsko vijeće Grada Dubrovnika „uz zakonsku obavezu, nositelji političkih dužnosti,imaju i moralnu obavezu da se suzdrže od raspravljanja i odlučivanja u onim stvarima u kojima imaju osobni interes te da o tome obavijeste tijelo koje o tome odlučuje”. Niti se Bonačić Obradović suzdržala od rasprave o gradnji zgrade uz šetnicu, niti je obavijestila da je involvirana u slučaj, dapače, sama je tu raspravu potaknula.
Lijepo je ona to sve umotala, krenuvši s pitanjem može li se na izdane građevinske dozvole, ako gradnja ne počne u predviđenom roku, uvesti moratorij pa je navela kako je parcela na pomorskom dobru, a najavila je i novu gradnju na tom području.
- Najavljene su još dvije zgrade upravo u Solitudu, gdje se tumači da je odbijena lokacijska dozvola, a projekt postoji, da tu idu još dvije zgrade, gdje se opet pojavljuje problem, gdje nema parkirnih mjesta, a nema ni pristupa tim česticama, pa će tamo leteći automobili vjerojatno dolaziti. - rekla je Bonačić Obradović, kojoj je gradonačelnik Mato Franković objasnio kad je za gradnju na predmetnoj čestici u Solitudu izdana lokacijska dozvola.
- U konkretnom slučaju Bokeljske ulice, lokacijska dozvola izdana je 2015. godine. Ja tad nisam bio ni u planu ni u programu, a kamoli da sam bio onaj koji obnaša vlast u 2015. godini. Kad se ishodi lokacijska dozvola, onda je građevinska dozvola samo dokument forme, ispunjavanja onoga što je lokacijska dozvola prethodno definirala. – rekao je Franković, koji ni sam nije zadovoljan događanjima u tom dijelu Solituda.
DRUGI NISU KOALICIJSKI PARTNERI SRĐEVACA PA SRĐEVCE ZA NJIH NIJE NI BRIGA
- Nisam ja zadovoljan s tom gradnjom i kad me gospođa iz Bokeljske kontaktirala, imenom i prezimenom sam prijavio to građevinskoj inspekciji. Potom sam putem svog službenog e-maila poslao i pismeno Državnom inspektoratu u Zagrebu i Splitu. Inzistirao sam da građevinska inspekcija izađe na teren i utvrdi jesu li radovi koji se izvode sukladni prostorno - planskim aktima. Komunalno redarstvo je izlazilo desetak puta. Nevjerojatno je koliko ti ljudi ne poštuju ni prostor ni ljude, ni ništa. Uopće se nisu željeli odazvati na očevid komunalnog redarstva. - rekao je Franković, koji se osvrnuo i na granicu pomorskog dobra na tom dijelu Solituda.
- Meni nije jasno kako je na tom području definirana granica pomorskog dobra, ali nismo je mi definirali, definirana je davno prije. U trenutku ishođenja lokacijske dozvole, u samom postupku, županijski Odjel i pročelnik Ivo Klaić rekli su jasno i postoji dokument o tome da se navedena parcela ne nalazi u pomorskom dobru nego je granica izvan pomorskog dobra, a kako je to tako, ja to ne znam, ali je to još davno prije definirano. Ponavljam, od prvog trenutka kad sam obaviješten da se tamo radi, dao sam svoj maksimum. Napravio sam sve što je u okviru mojih ovlasti i mogućnosti. - rekao je Franković.
- Novo saznanje je da nije određena granica pomorskog dobra, da se granica mjerila vrlo lukavo za vrijeme dok su se radili iskopi na šetnici.- uzvratila je Bonačić Obradović.
Šetnica duž Solituda se inače zadnji put raskopavala za vrijeme mandata Andra Vlahušića.
Bonačić Obradović iznijela je probleme u „rozoj zgradi” s kojima joj se suočavaju mama, tata i ostali stanari. I treba imati razumijevanja za njih, ali slične probleme imali su i imaju brojni ljudi po Solitudu pored čijih su kuća nicale i niču zgrade, ali se srđevci i SDP-ovci nikad nisu zapitali kako je tim ljudima, nisu u SDP-u i nisu im koalicijski partneri.
- Da je sve čisto, ne bi, kad policija dolazi, mineri bježali. Izbjegavaju pokazati stanarima plan i program miniranja pa se slomila cijev od kanalizacije pa su fekalije odlazile na tu parcelu, pa su se prebacile u more. Stanovnici te zgrade pobunili su se radi sigurnosti jer kad imate sto miniranja, kad nije napravljena statika te zgrade i minira se stijena na kojoj leži zgrada, ispod stijena su špilje i ako dođe do urušavanja, ode 20 i nešto života. – rekla je Bonačić Obradović.
ŽALBU OKOLNIH STANARA ODBILO SDP-OVO MINISTARSTVO
No, dok su u Solitudu između kuća, mahom građenih 60-tih godina, pikameri lomili kamen, dok su se radili duboki iskopi za stambene zgrade, dok su se kuće tih ljudi danima i mjesecima tresle, koga je bilo briga za statike tih kuća?
Inače, potvrdio je to i gradonačelnik, stanari roze zgrade, gradnju zgrade ispod njihove, pokušali su zaustaviti još prije 11 godina. No to im nije pošlo za rukom. Odbio ih je – gle čuda – SDP s partnerima.
- Grad Dubrovnik je akt o gradnji izdao 2015. i te godine, ne branim bivšega gradonačelnika i njegovu zamjenicu, jer ona je bila direktno zainteresira strana, stanari su uložili žalbu, Grad Dubrovnik je odbio izdati akt o gradnji i onda se tadašnji investitor žalio Ministarstvu, a te godine, da ne bi vukli spregu s HDZ- om, nije bio HDZ na vlasti. Tadašnje resorno Ministarstvo je srušilo odbijajuću odluku Grada Dubrovnika i dalo je za pravo vlasnicima parcele. U konačnici je na osnovu tog dokumenta Ministarstvo izdalo lokacijsku dozvolu. – pojasnio je Franković, koji ističe da gradnje na drugim parcelama na tom predjelu Solituda, neće biti.
- Za druge dvije parcele Grad Dubrovnik je 2021. odbio izdati bilo kakav akt i tamo sigurno neće doći do nikakve gradnje. - istaknuo je Franković, podsjetivši na događanja u Solinskoj ulici.
- Tamo su lijepili moje slike. Oporbeni vijećnici se skupljali, želeći prikupiti koji poen. U konačnici je Grad zaštitio svoju imovinu i onemogućio tamo gradnju na način na koji se počela izvoditi i od tada do danas tamo nema ništa, stoji rupa u Solinskoj jer je Grad evidentirao da je bez ikakve pravne osnove društvo ušlo u parcelu u vlasništvu Grada Dubrovnika koja se vodi kao put. - rekao je Franković, podsjetivši na još jedan slučaj riješen u korist stanara, a u kojem je također bilo licemjerja.
- Sjećate li se slučaja Šulić, kad Grad nije htio raspisati natječaj za koncesiju jer se radilo o čudno povučenoj liniji pomorskog dobra preko objekata obitelji Šulić, koje su članovi grupacije Možemo uzimali u zakup i obavljali tamo ugostiteljsku djelatnost? Mi smo rekli - ne, to je u povratu i nećemo davati koncesijsko odobrenje. E, onda je bilo „povučena je granica pomorskog dobra, ne može to, kakav povrat”. Znači, ovdje se može, a tamo se ne može. Kako mjerimo gdje funkcionira pravna država, ondje gdje nam ide u korist ili ondje gdje nam ne ide u korist, kako mjerimo pravnu državu? - zapitao se gradonačelnik.
Složivši se kako su događanja podno Bokeljske ulice problematična, Franković nije mogao, a da ne zapita:
- Zar nije bila problematična i zgrada koja je nastala prije? Ona velika, ona nije bila problematična za sve druge ljude – ne, ona je bila super, sjajno se uklopila u prostor. - kazao je sarkastično gradonačelnik, postavivši ono osnovno pitanje.
- Pa, čekajte, jesmo li mi ovdje svi skupa licemjeri? U Bokeljskoj ulici, formiranoj na način da se tamo nalaze obiteljske kuće, isključivo i jedino obiteljske kuće, na kraju te ulice se izgradi zgrada i ta zgrada je super!? Ona je lege artis, a ni ona tamo nije trebala biti. Gospođi koja mi je pisala poruke, rekao sam, niti se slažem s ovom, a niti s vašom zgradom jer i jedna i druga su trn u oku. Kad se gradila ta zgrada nije se treslo ljudima okolo, neee, nije, njima je bilo tad sve ravno i sve uredno!? Nijedna bombica tamo nije pukla kad se radila ova zgrada? Pucale su se bombice i tad i tresle su se kuće, i tada su ljudima nacikli zidovi, ali nije ih bilo briga kad se radila ta zgrada, a sad odjednom je sve briga i treba sve bit briga, ali nemojmo biti licemjerni, nemojmo biti licemjeri, neka nam metar bude uvijek isti. - rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković, dodavši:
- Mene interesira da zaštitimo ljude u zgradi koja je već izgrađena i zato sam napravio sve što je u mojoj moći, zato sam naložio komunalnom redarstvu da idu tamo stalno, pišu zapisnike, da sve u onom trenutku kad im zapriječimo gradnju, a zapriječit ćemo je, bude po slovu zakona, ali za to se trebaju steći formalno – pravni uvjeti. – rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković.