Metodom kojom je Dubrovnik grad slučaj po cijeni kafe, gostiju koji eto nisu elitni, trenutno se govori i o nedostatku sezonaca, odnosno kako se tvrdi, nedostaje njih oko dvije tisuće. Sve je to tu onako u nacionalnim i inim medijima po uobičajenoj špranci odrađeno. Pronađena je tobože bombastična brojka, sve skupa dovedeno je u u kontekst bogatog Dubrovnika koji eto plaća biblijsku kaznu svoje bahatosti.
Nerazumijevanje cijele situacije još je shvatljivo, unatoč tome što je jasno kako sezonskih radnika nema iz jednostavnog razloga jer postoje mjesta izvan Hrvatske gdje puno više mogu zaraditi dok rade po boljim uvjetima.
No, koliko god da je za razumjeti one koji u Hrvatskoj robuju pogrešnim percepcijama, jer je lakše to nego nego zaključiti nutrinu problema, toliko su nejasni sami dubrovački ugostitelji koji također pozivaju na rješavanje problema i samu gradsku vlast, valjda nesvjesni da su ga oni prouzrokovali hiperinflacijom otvaranja kafića, lokala i restorana.
Nije to samo po sebi negativno, posebno kad se zna da Grad bilježi tolike poraste, prije svega u broju dolazaka i noćenja. Uostalom, nema restorana koji za vrijeme sezone nije pun. No, kad je to već put koji su odabrali, uostalom i put koji im omogućava kupnju primjerice novog automobila nakon sezone, istovremeno njihova zadaća je radnike pošteno platiti i pobrinuti se o osiguranju uvjeta za prihvat sezonskih radnika. Jasno kako u državi u kojoj je prosječna plaća nešto veća od pet tisuća kuna sezonci ne mogu biti plaćeni kao što su recimo u famoznoj Irskoj ili Njemačkoj. Ali, opet, ne znači to niti da trebaju raditi po 14 sati na dan i živjeti njih troje, četvero u jednoj sobi.
Stoga, očekivanja kako bi Grad Dubrovnik trebao pomoći ili riješiti ovo pitanje izgradnjom ili prenamjenom nekakvog posebnog objekta, što se sve češće može čuti, nije ništa drugo nego bježanje od problema.
Grad Dubrovnik, dakako, profitira od ugostiteljstva, uglavnom kroz najam javnih površina. Unatoč tome, briga oko sezonaca, prije svega isključivo je na ugostiteljima, koji su o ovome problemu trebali misliti prije nego su svaku drugu šupu unutar zidina pretvorili u restoran.