Ogorčen odlukom gradonačelnika Mata Frankovića, koji je na inicijativu Svjetskog židovskog kongresa uputio u proceduru izmjenu naziva Ulice Pera Bakića, uz objašnjenje da je nazvana po ustaškom dužnosniku, Ante Korda, čijemu je ocu pokojni Pero Bakić bio dundo, za Dubrovnikpress uputio je pismo koje prenosimo u cijelosti:
„Prvog dana mjeseca kolovoza pročitavši članak u kojem se navodi kako se mijenja ime Ulice Pera Bakića jer je bio ustaški dužnosnik, ostao sam u nevjerici s obzirom na nečuvene obmane i laži iznesene u tako kratkom tekstu o dundu moga oca i očevog brata Luke. Dakle, radi se o pokojnom Peru Bakiću, uglednom članu HSS-a Konavala, koji je bio odgojen u kršćanskom i domoljubnom duhu, a svoj kratki život je posvetio stvaranju slobodne hrvatske države.
Tijekom prve Jugoslavije, u kojoj je bio žigosan i proganjan, na njega su pucali žandari u Čilipima dok je bio na konju, ali zrno je prošlo kroz „koret” (gornji dio konavoske nošnje) bez ranjavanja.
Početkom II. svjetskog rata ostaje vjeran političkoj nauci braće Radić, nesretan zbog podjele Konavala na dva dijela i okupacijom skoro cijele hrvatske obale od strane Talijana.
Krajem rata se povlači u konavoska brda u „škripare” gdje Pero Prokurica biva ubijen, a on ranjen od OZNA-e, zatvoren i mučen, na način da su mu na ranu stavljali modru galicu. Ove je detalje, vezane uz sadističko iživljavanje nad polumrtvim čovjekom, obitelji potvrdio stražar, inače naš rođak. Pero Bakić je patio i umro u teškim mukama.
Pokopan je na Domobranskom groblju u Dubrovniku, a šezdesetih godina obitelj ga je premjestila u grobnicu u Čilipima. Kapsu mu je svojim rukama napravio neput Luka Korda.
I sada dolazimo do momenta u kojem naš Mato Franković mijenja ime ulice čovjeka koji je žrtva bezbožnog komunističkog režima. Stradalnik Bakić spada u istu kategoriju žrtava kojima naš Mato nosi vijence i pali svijeće od Bani, Orsule, Dakse, Jakljana, Korčule, Lumbarde, Vele Luke i mnogih jama po Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji.
Djeca u osnovnoj školi znaju da trebaju provjeriti postupak i rezultat nekog zadatka da bi došli do točnog rješenja. Međutim, u ovom je slučaju donesena odluka bez konzultacije polaznih istinitih postavki i relevantnih povijesnih činjenica o kojima piše profesor Jakša Raguž u izvornom članku „Konavoski dekanat u drugoj polovici xx.stoljeća”, strana 118.
U poruci mi gradonačelnik piše da je izmjena imena ulica predložena na osnovu inzistiranja Svjetskog židovskog kongresa i Veleposlanstva Izraela.
Nevjerojatno je da takvim svjetskim institucijama promakne istina i pravda i upuste se u falsificiranje povijesti, što za posljedicu ima vrijeđanje osjećaja obitelji Pera Bakića.
Možda nikada nećemo doznati ishodište ovoga djelovanja, kao ni krajnji cilj najavljenih promjena. Meni je Mato simpatičan i drag čovjek, iako ga nikad nisam upoznao. Možda je sve ovo pokrenuo s obzirom da je u posljednje vrijeme pod pritiskom raznih napisa po portalima.
Člancima sam prozvan i pozvan da kažem istinu, a istina je bič, sablja (teško se nažalost podnosi), laž je slatka i lijepa, samo što kratko traje, a lako se prihvaća.
Hrvatski narod i društvo su politički i vrijednosno toliko uništeni da nas iz ovoga stanja može prenuti i izvući jedino i samo Katolička crkva, ako s najviše instance digne glas protiv novovjeke kuge kojom nas svakodnevno propagatorski i zastrašujući zasiplju mediji.
Ova moja reakcija nije uperena protiv našega Mata, a još manje protiv Svjetskog židovskog kongresa ili Židovske općine Zagreb, već protiv narušenog sustava društvenih vrijednosti, gaženja po mrtvima i živima, odnosno prigodnog izvlačenja tema u tko zna koje svrhe.
Da tragedija sadašnjeg vremena bude veća, vodeće političke stranke u državi ne mogu se dogovoriti, a neke ni pomiriti s činjenicom da je Republika Hrvatska nastala u Domovinskom ratu. 15 000 poginulih nije izgubilo živote za ovo što imamo danas; 40 000 ranjenih isto tako.
U budućnosti će o junacima Domovinskog rata pisati kao danas o Peru Bakiću.
U nadi i očekivanju hrvatskog boljeg sutra, srdačno Vas pozdravljam i zahvaljujem.
Moj telefon je dostupan, a parking osiguran za sve željne istine. Bog i Hrvati!” - napisao je Ante Korda.
Osim Ante Korde Dubrovnikpressu pisala je i Melika Arbulić, također članica obitelji pokojnog Bakića, a čije pismo možete pročitati na ovom linku.