Svako toliko aktualizira se problem stanova u Dubrovniku. Najčešće ljeti kad je potražnja zbog sezonaca najveća, a i na jesen kad dubrovački podstanari traže svoj dom. No, koliko god se govorilo o ovoj temi, a govore zaista razne strukture društva, u biti nitko ne ponudi rješenje.
A evo, odnedavno svoj glas o ovoj problematici dao je i biskup Mate Uzinić, koji također nije ponudio rješenje. On je o stanovima pričao na novogodišnjoj misi, održanoj u Katedrali. Govoreći o imigrantima iz Afrike i Azije, dotaknuo se i onih koji u Dubrovnik bilo iz Slavonije ili Bosne i Hercegovine traže svoju egzistenciju.
"Posebice je dotaknuo pitanje iznajmljivanja stanova njima, ali ne samo njima nego i obiteljima s više djece. Potaknuo je vjernike da promisle vodili li ih u iznajmljivanju apartmana samo njihov materijalni interes ili vide i čovjeka u potrebi kojemu bi mogli nekako pomoći. Istaknuo je da i u ovim slučajevima nije dovoljno samo imati osjećaj za ove kategorije ljudi nego da treba nešto konkretno učiniti." - piše o Uzinićevoj propovijedi na stranicama Biskupije.
No, poanta je u tome da biskup Uzinić, koji je dakle svjestan problema, također nema rješenje. Ukoliko se rješenjem ne smatra da se uistinu građani odreknu svojih apartmana, što ne bi trebalo shvatiti ozbiljno. Zvuči plemenito, ali utopistička je to ideja, od koje nema koristi razmišljati. A moglo bi se tako zamijeniti teza i zapitati se zašto se Crkva ne odrekne svojih stanova? Odgovor je jasan, a krije se u ekonomskoj računici i troškovima koje treba podmirivati. Kako Crkva, u ovom slučaju Dubrovačka biskupija, pa tako i vlasnici apartmana.
Poanta je u tome da niti biskup Uzinić nema rješenje po ovom pitanju. U biti, nema ga nitko. Primjerice, gradonačelnik Mato Franković pokreće projekt izgradnje 120 stanova u Solitudu. Sve to lijepo zvuči i ideju treba pozdraviti, iako je potražnja puno veća od tih 120 stanova. Uostalom, projekt, iako definiran, još uvijek je na dugom štapu, a iskustva govore da građevinska klima na jugu Hrvatske i nije idealna.
Onda, i rođena Opuzenka Ivana Seko pokrenula je peticiju kojom je pozvala Grad Dubrovnik pozvala Grad Dubrovnik na izgradnju 500 subvencioniranih stanova po gradskim predjelima, a kako bi omogućio građanima najam po povlaštenim cijenama. Njezina ideja također odlično zvuči, radi se o jako dragoj mladoj osobi koja se ovako želi pomoći zajednici, ali izgradnja 500 stanova također izuzetno utopistički i nerealno zvuči.
Tu treba reći da Grad Dubrovnik ipak nije karitativna ustanova koja je tu eto da samo zbrinjava građane, u ovom slučaju one koji nemaju stan. Upravo u tom kontekstu treba sagledati i apel hotelijera. Oni su, pak, na strukovnoj grupi HGK – Županijske komore Dubrovnik apelirali da se izgrade novi stanovi kako bi se negdje mogli smjestiti sezonci. Još jedan nerealan apel, posebno jer je podugačak red onih koji bi trebali imati pravo na taj stan puno prije sezonaca.
U svakom slučaju, svi bi nešto htjeli bolje, a nitko ne predlaže uistinu bolje. Lijepo ta briga zvuči od svih uključenih strana, od biskupa Uzinića do hotelijera, ali radi se o mrtvom slovu na papiru. Razlog je jasan. Ne postoji u preizgrađenom Dubrovniku rješenje za preko noći stvoriti „xy“ stanova. A kako ne postoji rješenje za sve, tako je uvijek opcija jednostavno ne živjeti i ne raditi u Dubrovniku. Bolno, ali istinito.