U ožujku ne treba očekivati znatno bolje ulove udicom nego u veljači iako su se mnoge ribe već u veljači počele pripremati za mrijest pa time i intenzivnije hraniti. Dobar ulov posebno ne treba očekivati blizu obale unatoč tome što su joj počele prilaziti neke ribe.
Zbog svega navedenog i tijekom ožujka najbolje je loviti u dubljim predjelima gdje je temperatura mora skoro posve ista tijekom cijele godine. Ribe je najbolje potražiti na bracima, podmorskim uzvisinama, bez obzira na njihove veličine. Osim na dubinskim, u ožujku se može dobro loviti i na brakovima koji su 20 do 50 metara pod površinom.
Za uspješno udičarenje na braku, važno je znati koje se riblje vrste mogu očekivati na njemu, obzirom na veličinu, položaj i dubinu braka, kako bi se svemu tome prilagodila tehnika, oprema te sve ostalo potrebno za ribolov.
U ovo doba godine, najcjenjenije lovine poput orhana, zubatca i pagra iznimno se rijetko zadržavaju na priobalnim i bracima manje od 30, a najčešće su na onima oko 50 metara pod površinom. S druge strane, arbun, fratar, kanjac, pic, škrpina te sitne i manje cijenjene ribe, ali i gruj, zadržavaju se i na priobalnim te plitkim bracima samo 20-tak metara pod površinom.
Na svim tim brakovima je i ovrata, podlanica, ali je još uvijek mršava pa se ne isplati loviti je, barem do početka travnja. Zato je na podmorskim uzvisinama dubokim 20 do 50 metara sada najbolje ciljano tražiti kantora, koji će do kraja ožujka, najdalje sredine travnja, posjećivati i uzvisine koje sežu do svega desetak metara pod površinu. Tada će se približiti i podnožjima kamenih otočkih i kopnenih obala, posebice strmijih, a rado će se zadržavati i nad livadama lažine uz te obale.
Više je razloga zašto je za ciljani ribolov, osobito iz plovila, u ožujku najbolje odabrati kantora. Prvi je to što se on već tijekom veljače počeo skupljati u jata i pripremati za mrijest. Drugi je što se pri tome intenzivno, agresivno i neoprezno hrani pa se zato i dosta lako lovi. Treći razlog za ciljani lov u rano proljeće je što je kantor baš sada najdeblji pa zato i najukusniji. A da bi se maksimalno uživalo u njegovom ukusu važno je iz ulovljenog kantora čim prije ukloniti utrobu.
Bulentin je najprikladniji alat za lov aktivnih kantora. Za lov na dubinama 20 do 40 m dovoljna je onaj kompletno izrađen od najlonske strune debljine 0,30- 0,35 mm, dok je „PE„ višenitka debljine 0,14 do 0,16 mm najbolje rješenje za osnovnu strunu kad se lovi na većim dubinama i u jačem kurentu. Najbolji je završnjak tipa „očenaš“ sa dva do tri 60 do 70 cm duga priveza raspoređena na predvez, osnovi završnjaka dužine oko 250 cm. Olovnica na kraju završnjaka treba biti barem metar daleko od spoja donjeg priveza.
Kantor ima relativno mala usta pa za njegov lov treba koristiti i male udice, one širine luka 10 mm. Dobre su udice oblika „Aberdeen“, još bolje „Crystal“, a najbolje one oblika „Beak“, i to s prstenom za vezivanje. Na udice se mogu staviti bilo koji mamci jer će se kantori agresivno napasti sve.
Ipak, pozornost proždrljivih, znatiželjnih ali prilično ćudljivih kantara najviše će izazvati hibridni mamac. Radi se o kombinaciji širokog spektra prirodnih mamaca poput traka glavonožaca, mesa rakova te posebnih kričavo obojenih, svjetlucavih i fluoroscentnih varalica. To su male dvostruke trake ili višebrojne niti od sintetičkog materijala, vrlo mekane i elastične, u gornjem dijelu upotpunjene malom fosforescentnom kuglicom s rupom pa izgledaju kao glavonožac. Pomoću dva gumena stopera učvršćuju se nekoliko centimetara iznad udice na kojoj je mamac.