Iako se najčešće zadržava u relativno tankom sloju mora, između 2 i 10 metara dubine, i spreman je za plimom naglo zaplivati k površini, smuduta je pendulom najbolje loviti mamcem koji plovi blizu dna. Kako ni duboko roneći teturavci nisu u stanju samostalno dosegnuti veće, dubine preko 7 metara, pribor je neophodno nekim drugim sredstvom prisiliti da dovoljno zaroni. Za to poslužiti može ronilica, ali i razni utezi: na posebnoj struni (tzv. downrigger), spiralna olovnica koja se stavlja direktno na osnovnu te olovnica čuvarica na dodatnoj struni.
Najjednostavnije i najjeftinije rješenje su spiralna i olovnica čuvarica, koje se, osim toga, lako i brzo postavljaju te skidaju s pribora. Tako se pendula može brzo stavljati u funkciju, ali i osloboditi dodatnog opterećenja i onda uživati u puno lakšoj borbi s plijenom. Koliko će se teška olovnica koristi ovisi o željenoj dubini lova, brzini plovidbe, vrsti varalice i udaljenosti na kojoj će se potezati. 
Kada se lovi optimalnom brzinom od 4 čvora i na udaljenosti od 50 m iza krme plovila, za zaron od jednog metra na pribor treba staviti olovnicu od 100 grama, a za 5,5 m čak od kilograma! Jasno, ako se poteže teturavac, on će zaroniti dublje za onoliko koliko samostalno roni.
Osim što mora biti u stanju postići brzinu do 4 čvora, poželjno je da plovilo za lov brancina pendulom ima i držače štapova. Bez obzira na veličinu plovila barem dva na krmenim bokovima, a po mogućnosti i treće na sredini krmenog zrcala. Oni omogućavaju lov s više pribora i pritom na minimum svode mogućnost njihovog preplitanja i mršenja.
Broj i način kompletiranja pribora nužno je prilagoditi dubini mora na terenu gdje se lovi, ali i broju ribolovaca u plovilu. Kad je u plovilu samo jedan te kad se lovi posve uz obalu, najbolje je potezati samo dva pribora postavljena na bokove. Mogućih kombinacija ima puno. U daljnjem tekstu bit će opisano kako kompletirati dva pribora za lov na raznim dubinama priborima sa spiralnim olovnicama na osnovnoj struni.
Za dubine do pet metara osnovna struna obje pendule treba biti od višenitke jačine 30 Lb ili najlona promjera 0,50 mm. Jedan na kraju treba opteretiti sa 150 grama teškom spiralnom olovnicom koju valja potezati 50 m iza krme plovila. Sto grama teški uteg na drugoj struni treba potezati na 70 m iza krme plovila. Završnjak (sistem), koga čini samo privez, treba im biti od najlona ili fluorougljika promjera 0,30 mm. Privez prve treba biti dugačak 10 m i na njega valja postaviti ožicu dužine 70 do 110 mm. Privez druge treba biti dugačak 12 m i na njega treba postaviti tonući teturavac dužine 90 do 110 mm.
Pendule za lov na dubinama između 5 i 8 m trebaju imati osnovne višenitne strune od 30 lb, odnosno jednonitne debljine 0,50 mm. Na prvu treba postaviti olovnicu težine 300 g, koju valja potezati na 50 m iza plovila. Olovnicu od 250 grama na drugoj treba potezati 70 m iza plovila. Završnjake treba izraditi od najlona ili fluorougljika debljine 0,35 mm. Na prvoj treba biti dugačak 10 m i nositi tonući teturavac dužine 90 do 120 grama, a drugi dugačak 12 m i s tonućim teturavcem dužine 120 mm.
Za pendulu na dubinama između 8 i 12 m jedan pribor treba biti opterećen s 500 g olovnicom koju valja potezati 70 m iza plovila, dok 90 m iza plovila treba potezati olovnicu od 650 grama na drugoj panuli. Na završnjak prve, dugačak 12 m, treba postaviti tonući teturavac dužine 90 do 120 mm, dok na drugu treba postaviti 140 mm dugi.
Na svim opisanim priborima olovnica mora biti barem 15 m udaljena od varalice, bez obzira na dužinu završnjaka. U slučaju da se želi povećati dubina zarona, osim povećanja težine utega, treba povećati i njegovu udaljenosti od varalice.
Lovi li se na neravnom i dnu punom raznih prepreka, umjesto na osnovnu, olovnicu je bolje postaviti na pomoćnu strunu. To, tzv. olovo čuvar dodirivanjem prepreka upozorava na njih. Postaviti ga treba na strunu slabiju od osnovne koko bi u slučaju zapinjanja olovnice pukla i oslobodila ostatak pribora iz zagrljaja dna.
Zapinjanja se, bez obzir na vrstu opterećenja, najčešće događaju pri promjeni pravca kretanja i naglog usporavanja. Zato tijekom tih radnji valja skratiti dužinu ispuštene osnovne strune i tako smanjiti dubinu plovidbe mamca. Također, treba voditi računa o redoslijedu puštanja i izvlačenja pendula, kako bi se spriječilo njihovo zaplitanje. Najduža se pendula uvijek prva pušta i zadnja izvlači.
Nakon postavljanja mamca na željenu poziciju valja podesiti snagu kočnice na najviše oko trećinu nosivosti strune završnjaka, a najmanje na toliko da se ne aktivira kada pribor zakači travke, komade plastike ili kakve druge nečistoće koje plutaju morem. Kad je podešena na jače, dobro je svakih desetak, petnaest minuta izvući pribor i provjeriti ima li tih nakupina na njemu te ukloniti ih. Puno puta ti sitni detalji su razlog izostanka ulova iako se lovi na terenima gdje ima ribe raspoložene za ishranu.
Kad tijekom potezanja vrh štap zadrhti to je znak da je olovnica dotakla dno ili kakvu prepreku. Tada s 5 do 6 okretaja ručice role treba skratiti strunu i dubinu plovidbe mamca. Ako je nakon toga vrh štapa manje savijen nego prije, to znači da je uteg spao s pribora. Da bi se to izbjeglo dobro je koristiti dubinomjer kako bi unaprijed znali za prepreke i na vrijeme reagirali.
Ako vrh ostane i dalje savijen, a struna ravnomjerno napušta kalem role, znači da se pribor „usidrio“. Ukoliko struna brzo i neravnomjerno napušta kalem, znak je to da se riba zakačila. Tada usporiti plovidbu i što prije treba izvaditi pribor koji nije ulovio pa u ruke uzeti onaj na kojemu je lovina. Plovilo valja okrenuti za 90 stupnjeva od smjera u koji riba bježi, ali nikako k plićem.
Nakon prve provale bijesa i brzog bijega, smudut će se primiriti kako bi se pribrao. Tada ga treba privlačiti. Čim bude na dohvat ruke, dodatni uteg valja skinuti, a ako vrtilica na penduli ne može proći kroz vršni provodnik, izvlačenje završnjaka treba nastaviti rukama. Pritom treba biti iznimno oprezan i pratiti kretnje ribe ne dozvoljavajući ni na trenutak da olabavi strunu. Tijekom izvlačenja valja procijeniti veličinu plijena i odlučiti o načinu njegovog izvlačenja. Najbolje je čekati da se izmori i okrene na bok. Tada treba plitko potopiti mrežnu prihvatnicu i od repa ka glavi je navući na ribu. Prihvat kukom je puno rizičniji jer loš ubod uzrokuje veoma burnu reakciji lubina, često i spasonosnu za njega.
Iako se opisanim alatima i načinom lova rijetko hvataju mali, ipak svakog izvučenog brancina valja premjeriti i ako je kraći od 25 cm vratiti u more.