Na sjednici Gradskog vijeća potegnulo se pitanje razgolićenosti u Gradu. Stara je to priča oko pitanja polugolih stranaca u povijesnoj jezgri, a i pojedini vijećnici, kao i gradonačelnik Mato Franković skoro su se pa sablaznili kako postoje neki koji eto bez majice hodaju po Gradu. Svatko ima pravo da mu nešto smeta, sasvim je to normalno, ali ipak, netko tko ne zna, tko se nije prošetao povijesnom jezgrom, nego je samo gledao sjednicu Gradskog vijeća, mislio bi da je Stradun Sodoma i Gomora. Što je netočno.
Istina jest da se ponekad stranci bez majice znaju prošetati do butige ili do plaže, kao što je istina da djevojke također u gornjem dijelu kupaćeg kostima znaju proći povijesnom jezgrom. I, obično, to je gornja granica do kud seže to "neprihvatljivo" ponašanje.
Odnosno, svi oni koji se tako i znaju prošetati ujedno nisu dekadentni, kao što su navodno takvi turisti u Novalji, što očito jako smeta gradonačelnika ovoga grada na Pagu Antu Daba koji je tako i na Facebooku prozvao turiste za njihovo ponašanje. Zaboravio je Dabo kako Novalja i nije baš Dubrovnik ili Rovinj koji će po "defaultu" imati zadan broj turista, već kako dolaske turista upravo nadopunjuje to što im je u startu netko puno dopustio.
Novalju na stranu, Dubrovnik ne pati od tog problema, odnosno svojim gostima se ne dodvorava na takve načine. Pa čemu onda toliko priče o tome? Problem je u izmijenjenim vrijednostima. Stariji će se sjetiti kako su sami na Stradun prije po sladoled ili kutiju cigareta išli u kupaćim gaćicama, kao što su i na plažu išli samo sa šugamanom na ramenu. Odjednom, sad takvo ponašanje postaje neprihvatljivo već svi skupa moramo se pretvoriti eto u puritansko društvo. A pri tome se zaboravlja zapravo ključno.
Naime, nije važno kako će se ići odjeven po Gradu (dobro, dok nije baš u pitanju čista golotinja), već je bitno kako će se netko ponašati po Gradu. A u Dubrovniku, oni koji i šetaju nešto razgolićeniji, nisu pritom razulareni da bi se prolazniku učinilo kako je tu nešto jako neukusno. Uostalom, o tome govori i sva nekažnjavanja takvih, koje inače propisuje lani donesen pravilnik kao dio nove Odluke o komunalnom redu. Uostalom, odrednice pravilnika se teško i mogu primijeniti jer često su dio osobne prosudbe komunalnog redara što je nepoželjno, a što nije.
A imaju komunalni redari, kao i svi drugi komunalci važnijeg posla unutar povijesne jezgre od odijevanja stranaca. Trebalo bi se prvo pobrinuti za sve gomile stolova koji niču tamo i gdje ne bi trebali, za sva otvaranja ljetnih sezona po raznoraznim taracama, košaricama koje u već u jutarnjim satima bivaju prepune smeća, kao i za pregršt drugih problema koje narušavaju samo funkcioniranje Grada puno više od toga je li stranac od Banja do svog apartmana prošetao s majicom na ramenu.
Ali, kako se lakše baviti čudoređem, pogledom na razgolićene , a zapravo ćoravim poslom, odnosno "problemom" uz koji se može teoretizirati do mile volje, od nečega što iziskiju promptnu reakciju koja bi mudro riješila stvarni problem, tako smo i svjedocima toliko buke po ovome pitanju. Što je šteta, kao što je uvijek šteta biti robom tvrđave vlastitih zabluda. Valjda ćemo tek onda kad se eto spriječe sva ta silna defiliranja polugolih turista po Dubrovniku, a kad stvarni problemi dođu na naplatu, shvatiti odjek one istočnjačke mudrosti da obično onaj koji pogodi cilj, promaši sve ostalo.