Pred izbornu nedjelju esdepeovci, srđevci i možemovci bili su zauzeti puhanjem balona. Puno su ih napuhali. Sami sebe uvjerili su u pobjedu pa su računali te balone prošlu nedjelju u neke ure pustiti u zrak kako bi u slobodnom letu valjda simbolizirali oslobođenje Dubrovnika. No, baloni su ostali vezani, tko ih je kasnije ispuhao, ne znamo. Poletjeli nisu, a esdepeovci, srđevci i možemovci, nakon što su izgubili izbore, i dalje, u paradoksu, sami sa sobom pričaju o slobodi.
Još prije mjesec dana, iskačući iz paštete, uvjeravala je SDP – SJG – Možemo kandidatkinja za gradonačelnicu Anita Bonačić Obradović dubrovačku i širu hrvatsku javnost kako se HDZ nje toliko prepao da joj podmeće afere. Tumačila je kako su ankete povod HDZ-ovu strahu jer su (navodno) ukazivale kako će ona biti nova gradonačelnica dok će SDP – SJG – Možemo koalicija osvojiti veliki broj mandata i u Gradskom vijeću formirati većinu.
Ankete ili nije znala čitati ili su oni kod kojih ih je naručila odradili traljav posao, ako su ga uopće odradili, ako rezultati nisu doslovno izmišljeni. „Anketa” kojoj su u prvom krugu izbora pristupili građani, nakon prebojenih glasova, pokazala je posve drukčije, realnije rezultate.
Gradonačelnik Mato Franković u prvom je krugu osvojio 37,51 posto ili 6.475 glasova birača dok je „wannabe” gradonačelnica Anita Obradović Bonačić osvojila 20,43 posto ili 3.528 glasova birača.
SDP – SJG – Možemo lista za Gradsko vijeće prošla je još lošije. S 3.312 glasova birača dobili su pet mjesta, od čega tri SJG - Možemo i dva mjesta SDP. Dobili su koliko su imali u prošlom sazivu Gradskog vijeća, no s puno manje glasova. Naime, na prošlim izborima, na koje su izašli odvojeno, SJG i SDP osvojili su skupa 4.362 glasa, što je za 1.050 glasova manje nego su osvojili na netom završenim izborima za Gradsko vijeće.
Osim što se pokazalo da su zajedničkim izlaskom na izbore puno izgubili, osim što je od početka bilo jasno kako njihova gradonačelnička kandidatkinja ne može biti izabrana za gradonačelnicu Dubrovnika, najveći gubitnici izbora su zapravo srđevci. No, nisu oni samo izgubili izbore – konačno su skinuli maske.
Oni među njima, koji maske nikad nisu ni nosili, poput Đura Capora, samo su se odmaknuli od te skupine. Ovi drugi još upiru za Bonačić Obradović i ne shvaćaju koliko su sami sebi naštetili kad su preko usta zalijepili flastere. Ne govore tako više o prekomjernom turizmu, apartmanizaciji, bespravnoj gradnji. Ne mogu kad sve to predstavlja njihova gradonačelnička kandidatkinja.
Paradoksalno, fokusirali se se na slobodu. U slobodnom Gradu i državi šire parole o slobodi i oslobođenju Dubrovnika. Anemična Petra Marčinko, koju bi svatko tko se u izborni marketing razumije, držao dalje od mikrofona, kaže „ako nemaš izbor, to nije sloboda”. Marčinko možda nije vidjela kako se u Dubrovniku u proteklih mjesec dana natjecalo čak devet gradonačelničkih kandidata i 11, što stranačkih, što nezavisnih lista o kojima su građani sasvim slobodno, iza paravana, na biralištima dali svoj sud. Ona očito drži da je slobodan samo onaj izbor kad se bira srđevce, možemovce i esdepeovce i njihovu kandidatkinju. Dobro je nju odnijelo ako smatra da su oni neki osloboditelji koji nas imaju ekskluzivno pravo podučavati što sloboda jest.
Koalicija koja se mesijanski nazvala „Slobodno” bila je i ostala zapravo tek jedan veliki napuhani balon, koji je puknuo prije nego je poletio. Puhat će oni vjerojatno i sljedećih dana, ali na koncu s kandidatkinjom kakvu imaju Matu Frankoviću mogu jedino puhnut u....