Građevinska inspekcija nakon izlaska na teren naložila je gradonačelničkoj kandidatkinji SDP – Srđ je grad – Možemo Aniti Bonačić Obradović, odnosno njezinom suprugu, da ukloni bespravno izgrađen ogradni zid oko obiteljske kuće u Dalmatinskoj ulici koja se iznajmljuje kao turistička vila. Nakon što je inspekcija konačno obavila svoj posao, kandidatkinja za njezinu zamjenicu, srđevka Petra Marčinko tvrdi kako je „u tijeku najprljavija kampanja u povijesti Hrvatske” umjesto da se zapravo zapita nije li žalosno što inspekcija u ovom slučaju gotovo godinu i pol dana nije izlazila na teren, što je osnovni razlog zašto se ovaj slučaj događa u kampanji.
Umjesto da je sama dovela strojeve da uklone bespravno izgrađeni zid oko kuće u Dalmatinskoj ulici i svojim primjerom pokazala da poštuje zakone i institucije, Bonačić Obradović očito to trenutno ne namjerava učiniti.
Od osoba koje se kandidiraju za odgovorne funkcije, što funkcija gradonačelnika Dubrovnika jest, očekuje se da su čiste, da iza sebe nemaju repova, afera i da nadasve poštuju zakone i institucije ove zemlje. Kandidati za gradonačelnike svojim ponašenjem trebali bi biti primjer drugima.
Kandidatkinja SDP – Srđ je grad – Možemo Anita Bonačić Obradović u kampanju nije ušla čista. Godinama je, naime, Bonačić Obradović bila lažno prijavljena na adresi u Palmotićevoj ulici kako bi držala posjed nad dijelom kuće koju njezina obitelj također iznajmljuje turistima, a nad kojim ne mogu dokazati vlasništvo jer za to nemaju valjan dokument. Lažno prijavljena na adresi u Palmotićevoj Bonačić Obradović bila je i članica vijeća GK Grad.
Kad je u pitanju kuća u Dalmatinskoj ulici, Bonačić Obradović i njezin suprug su, nakon što su 2015. legalizirali prethodnu bespravnu dogradnju, ponovo bespravno 2017. oko kuće podizali zid da se s puta ne vidi bazen i tko se u njemu brćka, da bi gosti, u konačnici i obitelj nesuđene gradonačelnice, imaIi neku svoju intimu.
Nije lako sad, kad je građevinska inspekcija izdala nalog za rušenje, a možda već ima i rezervacija za ovu sezonu, dovoditi bager, rušiti zid. Turisti žele mir i uslugu koju su platiti. Čim vide bager pokupit će se ća te iza sebe ostaviti loše recenzije za kuću u Dalmatinskoj. Inače, gdje stvarno prebiva kad istovremeno renta dvije kuće, Anita Bonačić Obradović još nije otkrila.
Kandidatkinja za gradonačelnicu svojim primjerom trebala je pokazati da poštuje zakone i institucije ove zemlje. Jer gradonačelnici moraju poštivati zakone, institucije pa i inspekcije koje će sutra u ime Grada Dubrovnika pozivati da nekome drugome sruše bespravni zid ili neku drugu građevinu.
Bespravna gradnja i apartmanizacija Dubrovnika bile su godinama omiljene teme srđevaca. Na kraju im se dogodio paradoks – njihova kandidatkinja za gradonačelnicu predstavlja sve ono protiv čega su se oni navodno borili, što im se se navodno gadi ili su samo godinama hinili da im se gadi.
Ima, inače, gradonačelnik Mato Franković pravo kad kaže kako su srđevci uveli nove pojmove u pravnu terminologiju, a kada kaže kako ono što su donedavno zvali otimanjem javnog dobra srđevci, otkad su udružili sa SDP-om i Anitom Bonačić Obradović, nazivaju izvanknjižnim vlasništvom, dok ono što su nazivali bespravnom gradnjom sad zovu nedostatkom elemenata u elaboratu.
U želji za osvajanjem vlasti srđevci su previše zinuli. Osedlani lažnim anketama prema kojima su baš oni ti koji pobjeđuju, ostali su uz takvu kandidatkinju te pokazali da čistoća kojom se diče i nije baš toliko sterilna. Zapravo je stvar jednostavna, iz labirinta paradoksa u kojem se nalaze podržavajući Bonačić Obradović, srđevci samo više ne mogu pronaći izlaz. Zato kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnice Petra Marčinko s političkih skupova prosipa floksule „kako svjedočimo jednoj od najprljavijih kampanja od osamostaljenja Hrvatske”.
Ne zna ona što je kampanja. Ne tako davne 2009. bila je dijete. Ne pamti kako su Vićan i Vlahušić, iako je bilo jasno da Vlahušić pobjeđuje, s ciljem da je ponize, plasirali topless fotografije tadašnje gradonačelnice Dubravke Šuice. Kad su te fotografije obavljene Šuica nije plakala, štoviše i sama je na svoj račun zbijala šale.
Šale se zbijaju ovih dana i na račun Petre Marčinko koja tvrdi da „vidimo očitu, selektivnu instrumentalizaciju svih mogućih institucija, ustanova i pravosuđa u svrhu eliminacije političkih oponenata”. Jer... Da su institucije u sprezi s HDZ-om tada bi nadležni županijski ured Dubrovačkim muzejima dao rješenje o afitavanju koje je izdano svega 15 dana nakon Tatjana Šimac Bonačić postala zamjenica gradonačelniku Andru Vlahušiću iako obitelj Bonačić nije imala dokument kojim može dokazati vlasništo nad kućom u Palmotićevoj ulici.
Da su sve moguće institucije, kako Marčinko tvrdi, selektivno instrumentalizirane, tada bi Sud u Dubrovniku Dubrovačkim muzejima, kao stranci u postupku, kao vlasnicima dijela kuće u Palmotićevoj, koju su Bonačići uzurpirali, dao na uvid sumnjivu presudu kojom je dio te kuće pripao Bonačićima. Da institucije rade kako im HDZ naloži, valjda bi građevinska inspekcija izašla na teren još 2024. i naložila suprugu Bonačić Obradović da ukloni bespravni zid u Dalmatinskoj ulici.
Marčinko, kao i pretendentica za gradonačelničku fotelju Bonačić Obradović u kampanji još nisu ni rekle nešto suvislo. One samo ponavljaju ono što Bonačić Obradović napiše njezin savjetnik Andro Vlahušić – u porukama ili podužim mailovima, ovisno o temi. Obje su zapravo tako tek trbuhozborci bivšeg gradonačelnika.
O prekomjernoj apartmanizaciji, gradnji, svemu lošem o čemu su godinama naklapali srđevci ionako više ne smiju govoriti. Pa kandidatkinja im je rentijerka, predstavnica tzv. rentijeskog jet seta. Srđevci sad ne smiju o tome pričati. Izgubit će glasove i one manjine koja bi ih podržala.
A Petra Marčinko? Pa ona je tek žrtveno janje srđevaca. Ona je ona koja je prihvatila ulogu koju nitko drugi nije htio. Nitko drugi među srđevcima očito nije imao ambicije biti kandidat za zamjenicu ili zamjenika Aniti Bonačić Obradović.
Baš Marčinko i Bonačić Obradović zajedno na plakatu najbolje oslikavaju u kojem su paradoksu.