U ovo doba godine počinje sezona najboljeg lova većine morskih riba. Među njima i cipola, omiljene lovine udičara koji ne žele ili ne mogu odlaziti daleko u ribolov. Naime, te se ribe odlično love u lukama i lučicama te na uređenim plažama i kupališta. Međutim, na tim mjestima ribolov nije dopušten od kraja travnja do početka listopada, a kako je ribolov trajno zabranjen na riječnim ušćima, također omiljenijim obitavalištima cipola, jasno je da udičari željni borbe s tim lukavim i opreznim ribama od sada moraju potražiti rezervne „borbene položaje“. Na sreću, cipoli su rasprostranjeni duž cijele obale, i to u plićacima, do desetak metara dubine, najradije nad mekanim dnom. Zato je dosta lako pronaći novu poziciju za njihov lov. Najlakše je to učiniti šetnjom s komadom kruha u rukama, omiljenom hranom svih šest vrsta cipola. Valja ga iskidati ili izrezati na komade veličine centimetar do dva te tijekom šetnje bacati u more, najbolje namočene vodom kako bi lakše i dalje letio. Zatim „nabrumano“ područje treba pozorno promatrati. Čudne kretnje kruha znak su da ga napadaju ribe, a krugovi oko njega pokazuju nazočnost većeg broja cipola. Ako se primijeti jak trzaj ili čak čuje pljuskanje oko kruha, to je znak da su napadači krupni cipoli.
Potragu je najbolje početi već na rubu kupališta, luke ili lučice, jer cipoli tu skupljaju hranu koja dopluta iz njih. Loviti se može u jutarnjim satima, ali se neusporedivo najbolji rezultati postižu u sumrak. S traženjem treba početi između 17 i 19 sati i loviti se može sve dok se plovak iole vidi. Ulov se može očekivati i noću, ali vrlo rijetko.
Mjesto gdje su cipoli valja mamcem prebaciti kako se ribe ne bi preplašile. Gdje baciti, ovisi o smjeru vjetra i morske struje, koji mamac moraju donijeti do riba. Idealno je kad vjetra nema, a u odnosu na kurenat treba stati tako da se pribor može zategnuti, odnosno kontrirati ribi. Loviti se može na mjestima gdje je more duboko od pet centimetara do nekoliko metara. Tako blizu obale loviti se može „preko prsta“ i štapom bez role. Međutim, oni s rolom daju mnogo više mogućnosti. To može biti „match“ dužine 4 do 5,5 m, nešto duži „bolognese“, ali i lagani štap za varaličarenje. Ma koji bio, važno je da ima mekanu vršnu akciju, težinu bacanja do najviše 20 grama. Na njemu mora biti lagana i brza rola namotana najlonom promjera 0,18 do 0,20 mm, obvezno mekanim i, ako je moguće, plivajućim. Za završnjak je bolje koristiti nevidljivu „FC“ fluorougljičnu strunu, ne deblju od 0,16 mm, dužine 15 do 20 cm. Njihov je spoj najbolje izvesti omčama, a poviše njega treba staviti što manje rascijepano olovo i, također što manji, klasični plovak izduženog oblika. Za tako lagano opterećenje dovoljan je i plovak najmanje nosivost. Dobro je ako mu se može mijenjati boja vrha, ili imati više raznobojnih, kako bi se mogli vidjeti u svim svjetlosnim uvjetima. Danju se najbolje vidi crveni, po jakom suncu iz suprotnog smjera crni, a u sumrak žuti te bijeli vrh.
Osobitu pozornost treba obratiti na izbor udice. Naime, cipoli su jaki, ali imaju mala usta i najčešće se kače za nježne usne. To znači da udica za njihov lov mora biti vrlo snažna, tanka i relativno mala, a takve je teško naći. Osim standardne duge „Crystal“ i „Aberdeen“, posebno je pogodna ona koja je i naziva talijanskim imenom cipla- „Cefalo“, a koja je posebno dobra za lov komadom sredine bijelog kruha, najčešće rabljenim mamcem za cipla. Širina lika udice može biti između 4 i 7 mm, ovisno o tome koliki su cipli u jatu. Najčešće nisu iste veličine pa je dobro imati udice raznih širina. Najbolje je početi loviti s najmanjom pa sve s većom, jer se najprije love sitniji cipli, dok najkrupniji dugo samo kruže oko primame i mamca. Na udicu stiskom uz vezište treba staviti čuperak kruha, obvezno svježi. Da bi takav ostao do mamčenja ga treba držati zaklonjenog od vjetra i sunca, da se ne osuši.
Poslije odbacivanja mamac treba prepustiti struji mora, a ako je ona nepovoljna, dovući mamac u zonu primamljivanja. Pritom, a osobito tijekom čekanja napada cipola treba obvezno biti što ne primjetniji. Najbolje je sjediti.
Cipoli kraće od pedlja i pol veoma često će ogoliti udicu, a da plovak pritom samo jedva zapleše. U tom slučaju najbolje je mamac zabaciti među njih da se preplaše i pobjegnu jer čim se ubrzo vrate prvo će napasti mamac, a ne primamu. No, i s takvom taktikom će rijetko koji ribolovac uspjeti uloviti i svaku drugu ribu koja je uzela mamac, a ne primamu. Kad, pak, krupniji cipol, onaj dužine barem dva pedlja, napadne mamac, plovak će sigurno potonuti. Poslije brze kontre treba polako i oprezno, čak i desetak minuta izvlačiti plijen, što zbog tanke strune, a što zbog mekanih usana, za koje se cipoli najčešće zakače. Treba biti spreman parirati povremenim skokovima cipola. No, neizvjesnost borbe može se smanjiti upotrebom mrežne prihvatnice s dugom drškom.
Prije pospremanja ulov treba premjeriti jer je minimalna lovna dužina batoša 20, a ostalih cipola 16 cm.