Među ribama koje su se već primakle obali najbrojniji su širuni, vrlo proždrljive i neoprezne grabljivice. Zato u predstojećem periodu i manje iskusni udičari imaju priliku i s obale loviti te ribe. Najbliže obali će biti tijekom prve polovine svibnja, najčešće nad dnom oko 10 metra ispod površine, ali mlađi zalaze i u svega nekoliko metara duboke predjele. Sitniji u brojnim, a krupniji u manjim jatima zadržavaju se u srednjem sloju mora pa nisu osobito ovisni o vrsti dna, zbog čega ih ima uzduž cijele obale.
Zato što ne prilaze posve obali, širune je najlakše loviti s rtova i drugih isturenih pozicija poput vanjskih strana lukobrana. Dobro se love i s drugih uređenih obala, izvan svih luka. Pri odabiru mjesta gdje će se loviti valja imati na umu da je od 1. svibnja zabranjeno udičariti na uređenim plažama i kupalištima.
Iako su uvijek u potrazi za hranom, širuni su ipak najaktivniji tijekom prvih jutarnjih te posljednjeg sata dana. Ne pojave li se u sumrak treba ih čekati i do ponoći. Loviti je tada najbolje u području kakvog svjetla, ali ne u njegovom centru, nego na rubu osvijetljenog prostora. Najizdašniji ulovi se postižu u vrijeme plime i po mirnom ili tek lagano namreškanom.
Poput ostalih grabljivica, širuni se mogu loviti prirodnim i umjetnim mamcem i to svim udičarskim tehnikama. Sada, kad su posve blizu obali s nje se mogu loviti i preko prsta, ali je neusporedivo lakše i učinkovitije loviti ih štapom i rolom. Za lov prirodnim mamcem dovoljan je i srednje dugačak štap, do 3,3 - 3,5 metra, ali se može rabiti i metar duži. Najvažnije je da ima osjetljiv vršni dio. Prednost treba dati štapovima akcije „B“ ili „C“. Iako je i „bolonjez“ dobar, bolje je koristit „surfcasting“ štap. Na štap treba montirati rolu veličine 30 ili 40, prijenosa 5,5 do 6,0:1.
Osnovna struna može biti najlon debljine 0,30 mm ili „PE“ višenitku 0,15 mm, dok završnjak može biti za nijansu tanji. Spoj među njima obvezno treba biti pomoću vrtilice s kopčom. Kako bi se spriječilo zaplitanje pribora pri odbacivanju, najbolje je loviti s najjednostavnijim, završnjakom koga čini samo udica i privez dužine 1 - 2 metra, najbolje od „nevidljive” „FC“, fluorugljične strune. Udica treba biti širine luka najviše 10 mm, ovisno o očekivanoj veličini ulova. Najbolje je koristiti „parangalke“ i, još bolje, „kristalke“ sa srednjim ili dugim vratom i što tanjim tijelom.
Da bi se opisanim priborom mamac dovoljno daleko odbacio najčešće nije potrebno dodatno otežanje. Ako je neophodno, treba ga postaviti u obliku fiksnih olovnica, njih nekoliko, ne težih od 10 - 20 grama. Mamac treba odbaciti što dalje od obale i čekati da ga uvijek gladni širun pokupi u prvom metru dubine. Ako se to ne dogodi, širuna treba potražiti - svakih pet, šest sekundi treba lagano podići vrh štapa i namotati malo strune.
Kad se zakači izvlačiti ga treba bez taktiziranja, ali i bez žurbe i trzanja, jer širun u ustima ima opnu koju izbaci kad prihvata hranu, a ona je vrlo nježna i najčešće mjesto uboda udice. Pri naglom trzaju priborom ta bi opna pukla i plijen bio izgubljen.
Ponekad širuni u sumrak znaju biti i na nešto većoj dubini. Zato kad ga ne napada, mamac treba pustiti da potone nešto dublje. U takvoj situaciji je još bolje primamljivati. Primamljeni širuni će se podići do same površine mora. Osim toga, primamu je dobro koristiti i da bi se plov održava na okupu, jer kao što se naglo pojavljuju, širuni znaju i naglo nestati iz lovne zone. Primama, najbolje od starog kruha i samljevenih svježih ili slanih srđela, treba biti bez krupnijih komada, skoro u tekućem stanju kako bi se raspadala već na površini.
Kada je plov dalje od površine, a nema se primame najbolje je pribor prilagoditi lovu čekanjem na pola dna. Za to je potreban kakav plovak koji će mamac držati na određenoj dubini, u vidokrugu riba. Nosivost plovka mora biti malo veća od težine olovnice na priboru, a najčešće je dovoljna do 3, najviše 10 grama. Plovak može biti fiksni, kad se točno zna na kojoj su dubini širuni. Oblik mu ovisi o stanju mora, ali je ovalni univerzalan za sve uvjete mora pri kojima se love širuni. Za lov na velikom daljinama bolji je klizni sa što dužom i tanjom „antenom“. Umjesto klasičnih, mogu se koristiti „flotter“ i „pop-up“ podvodni plovak. Postavljaju se na predvez, najmanje 30-tak centimetara od mamca.
Vječito gladni, širuni će prihvatiti brojne mamce. Kad je mamac potrebno daleko odbaciti, najbolje je koristiti krakove liganja izrezane na komade široke 5 - 6 i duge 40 - 50 mm. Ništa slabiji nisu ni fileti izrezani s boka širuna, najbolje s mjesta gdje se bočna linija dvaput savija. Kraci i fileti se mamče tako da se udica provuče blizu jednog, a centimetar i pol ispod drugog kraja mamca koji će zato visjeti preko vrha udice i lelujanjem provocirati širune, ali i vrnute, lokarde te ukjate, ribe koje sa širunima često dijele stanište.