„Sabiki“, završnjak, sistem, tipa „očenas“, s brojnim grmjelicama, malim jednostavnim varalicama osmišljen je za lov sitnih riba iz plovila okomitim naglim podizanjem i spuštanjem pribora. No, pokazao se učinkovitim i u drugim tehnikama udičarenja, pa i s obale, također skosavanjem. Lovina su najčešće prženice, sitne ribe poput gera, gavuna, a na dnu škrpuni i glavoči, a od krupnijih iglica, širun, vrnut, lokarda, ukjate te na dnu arbun, škrpina...
Najbolji ulovi skosavanjem grmjelica postižu se od svibnja do rujna, za vrijeme plime, ponegdje po blagoj i kratkotrajnoj oseci. Toplo vrijeme i mirno more idealno su za ribolov ovom tehnikom, ali je skosavanje učinkovito čak i po olujnom vremenu. Riječ je o ribolovu koji se odvija tijekom dana. Količina ulova se povećava ako se lovi u svitanje i suton. Najprikladnija mjesta za ribolov s obale skosavanjem su sve pozicije s velikom dubinom uz obalu - lučke građevine i nasipi te njihov okoliš, a od prirodnih obala strmci i ostale kamenite obale koje se naglo spuštaju u dubinu.
Dna na pozicijama gdje se najbolje lovi skoscem u pravilu su kamenita, najčešće škrapasta, a u lukama i nečista. Zato, kako bi se izbjeglo (pre)često zapinjanje pribora na njemu je umjesto 6- 10, kao na klasičnom skoscu, tek 2- 4 varalice. Osim toga, ovi skosci moraju biti znatno kraći od klasičnih jer se lovi u niskom vodenom stupcu. U pravilu, osnova, predvez im ne treba biti duži od jednog metra.
Jačina skosca ovisi o veličini i vrsti lovine koja se očekuje. Za lov prženica najprikladnije su udice od broja 18- 16 do 10- 12 na kojima su najjednostavnije varalice od niti, perja i traka. Udice su na privezi debljine 0,10- 0,15, najviše 0,17 mm i dužine 3-7, najviše 10 cm. Zbog mogućnosti istovremenog ulova na sve udice, predvez mora biti deblji od priveza, najbolje 50 posto veće nosivosti.
Za lov krupnijih riba prikladniji su pribori s udicama do broja 9 ili 8, na privezima debljine 0,21- 0,24 mm. Varalice mogu biti i kompliciranije, s perlicama ili dijelovima izrađenim od mekane plastike. Barem na kraju završnjaka treba biti kopča za spajanje s utegom, a spojevi s privezima, najbolje od „FC“, fluorougljične strune, trebaju biti pomoću „snoda“, perlica s dva provrta.
S obale je skosavati najbolje što dalje od nje, na što većoj dubini. Zato se loviti mora s dugačkim štapom. To može biti kalamoća, „direktaš“- tanki teleskopski štap bez role, najbolje dugi 5- 7 metara, vršne, „A“, ili „B“ za lov malo krupnijih riba. Mana kalamoća je što se njima ne mogu dosegnuti dna dublja od dužine štapa, ali i što je za lov njima neophodno mnogo prostora oko i iznad ribolovca.
Te mane nemaju štapovi s rolom, od kojih je najbolji „bolognese“- kalamoć s provodnicima. Proklizavanje role bolonjezu omogućuje savladavanje veće i snažnije ribe od kalamoća istih karakteristika. Najprimjereniji su bolonjezi dugi 3,5- 4,2 m, ali se mogu koristi i oni dugi do 6 m.
Dovoljni su najlakši štapovi, težina bacanja, do 5, najviše 15 grama. Kad se očekuje ulov vrnuta i ostalih srednje krupnih riba bolje je koristiti malo jače, težine bacanja 15- 30 grana. Takvima je dobro loviti i kad nije moguće koristiti mrežnu prihvatnicu pa se ulov mora podignuti snagom štapa.
Skoscem s kraja moguće je loviti i štapovima ostalih tipova navedenih ili sličnih osobina. Odabir vrste i dužine štapa ovisi o osobnom izboru ali treba voditi računa i o njegovoj težini jer se svo vrijeme ribolova drže u rukama. Dobri nisu teži od 300 grama.
I rola na štapu treba biti što lakša. Skosavati se može s obje vrste role, stacionarnom i multiplikator, najbolje lagani za „spinning“. Odabir ovisi o osobnom izboru, ali se preporučuje stacionarna rola, pogotovo početnicima jer je jednostavnija za rukovanje. Za lov lakim i srednje teškim skoscima, dovoljna je bilo kakva, ali je najbolja bacačka, stacionarna rola veličine do 3000.
Način lova, izgled cijelog pribora te vrsta lovine ovise o dubini na kojoj će se loviti. No, u svakom slučaju na priboru mora biti hranilica s primamom. Najprimjerenije su kavezne „cage“, sa sitnim otvorima kako ih njih ne bi prebrzo ispadale vrlo sitne čestice primame od kruha, brašna, sarđele...
Za lov između površine i dna hranilicu kopčom treba postaviti na kraj osnovne strune, na nju dodati skosac s utegom na kraju, teškim tek toliko da pribor drži okomitim. Tako složenim priborom, kao što je prikazano A crtežom, lovi se na način da se pribor spusti da uteg dodirne dno. Zatim se štapom nekoliko puta skosa gore kako bi dio primame ispao iz hranilice i formio mirisni i ukusni „oblak“. Nakon toga pribor treba podignuti da varalice budu u „oblaku“, te postupak svako malo ponavljati.
Za lov na ili neposredno poviše dna pribor treba složiti tako da se na osnovnu strunu prvo spoji skosac, na njega hranilica pa na nju uteg, a može se koristiti i hranilica s ugrađenim otežanjem. Kao što je prikazano crtežom B, tako kompletiranim priborom lovi se na način da se nakon spuštanja do dna pribor protrese pa ostavi na dnu.
Kad se želi loviti na većoj udaljenosti, odnosno dubinama, na kojima su u pravilu krupnije ribe, da bi pribor uvijek stajao okomito kako bi se mogao skosavati, osim štapa s rolom neophodan je i klizni plovak. Ako težina skosca s napunjenom hranilicom nije dovoljna da bi se pribor odbacio na željenu daljinu, umjesto teže olovnice bolje je koristiti plovak s ugrađenim opterećenjem. Plovak se postavlja na osnovnu strunu između dvije perlice. Za ograničenje hoda gornje perlice i plovka postavlja se pomični stoper čvor vezan strunom. Najveća udaljenost stopera od kraja pribora treba biti najviše koliko i dubina mora na mjestu lova. Nakon što odbačeni pribor zauzme okomiti položaj (C ), pribor s plovkom treba nekoliko puta snažno trznuti štapom kako bi se iz hranilice oslobodila primama.