Kasnije nego inače lignje su se primakle obali toliko da bi se mogle loviti s nje. Ulovi se najlakše ostvaruju varalicama konstrukcijom i oblikom posve prilagođenim takvom lovu - onima koje više ili manje vjerno oponašaju oblik i kretnje kozice, omiljene hrane oliganja. Većina tih varalica ima vanjsko, otežanje ispod prednjeg dijela, koje varalici daje stabilnost i prirodni položaj kozice pri tonjenju. Te su varalice osmišljene u Japanu pa ih svi nazivaju „egi“, tamošnjim imenom za kozicu, a taj je naziv prerastao u „eging“ i širom svijeta postao sinonim za lov lignji s obale, ali i s plovila odbacivanjem i privlačenjem varalice.
Uspješnost lova „egi“ varalicom i „eging“ tehnikom u znatnoj mjeri ovisi njenoj veličini, ali i o njoj ovisnoj težini, koja ima utjecaj na brzini tonjenja, još jedan važan čimbenik učinkovitosti varalice.
Veličina, zapravo dužina tijela bez iglica i vezišta, „egi“, kao i ostalih lignjarića izražava se japanskom mjerom „taiyo“ čija je vrijednost u milimetrima približno 3,03 cm. Neki proizvođači se ne pridržavaju strogo tih mjera, doduše uz manja odstupanja. Što više, varalice istih veličina, a raznih proizvođača (često i istih) nemaju istu težinu. To uzrokuje probleme u odabiru štapa potrebne težine bacanja („CW“). Ipak, veličina i težina ogromne većine „egi“ varalica na tržištu kreće se u okviru vrijednosti navedenih u priloženoj tablici.
Odabir veličine varalice ovisi o veličini lignji koje se love. Na Jadranu se najviše koriste varalice veličine 1.5 do 3.0, ali je dobro u pričuvi imati i veće ako se počnu loviti kapitalne olignje.
U pravilu, tijekom ljeta, krajem proljeća izležene lignje najbolje je loviti najmanjim, varalicama veličine 1.5 i 1.8, iako lignje napadaju i od sebe krupniji plijen. Također, i krupne će lignje napasti najmanje varalice, ali i učestalo spadati s njih, što zbog male krunice, što zbog nedovoljno jakih igala u njoj. Prednost manjim varalicama unutar raspona treba dati i u lovu u lučicama, odnosno svuda gdje postoji velika mogućnost zapinjanja za konope, lance i ostale podmorske prepreke.
Tijekom jeseni najbolje je koristiti srednje velike, u rasponu od 2.0 do 3.0, a od kraja godine do kraja proljeća najveće varalice. Također, u dnevnom je lovu uvijek bolje koristit nešto veće, a lovi na prijelazu dana i noći, najveće varalice u okviru raspona.
Za „rockfishing“, lov s kamenite obale na kamenitom dnu, tijekom cijele godine iskusni varaličari koriste isključivo varalice veličine broj 1.5 do 2.0. U zaštićenim područjima i u mirnijem moru najradije love varalicama veličine 2.5, a na otvorenim položajima, gdje se može ili mora dalje odbacivati, te u jačem kurentu veličine 3.0. Razlozi za to su jednostavni- većinom „eging“ štapova najlakše je manipulirati upravo varalicom te veličine, dok se one veličine 3.0 lakše i dalje odbacuju te bolje ponašaju u kurentu.