U Dubrovniku već godinama, ako ne i desetljećima traju rasprave po pitanju točke razgraničenja između omogućavanja profita i sačuvanja gradskih vrijednosti. Ne postoji tu nikakav univerzalni zaključak, no, barem na Jezuitima stvari su jasne. Nije prikladno da se sa skalina Boškovićeva poljana nazire kroz vizuru napica i đinđa.
Upravo je to slika koju domaći i stranci mogu vidjeti približavajući se Jezuitima. Inače, kako se može iščitati u natječaju za davanje u zakup javnih površina, na Boškovićevoj poljani su bile zamišljene tri stilizirane štand-barke za prodaju suvenira. Iako su đinđe sastavni dio uličnih prodaja, odnosno ne može se sad tu očekivati neka vrhunska ponuda, nije opet prikladno niti da sve skupa eto izgleda kao nekakav teferič.
V.S.