Srđevci čekaju povratak ljeta pa da se i oni vrate političkom odmoru, nakratko prekinutom zbog sjednice Gradskog vijeća, SDP temeljito valjda razrađuje za Grad krucijalno pitanje besplatnih uložaka u školama pa kad od oporbe jedini uistinu aktivan ostane najveći zagovornik apartmanizacije, bivši gradonačelnik, nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću Andro Vlahušić, treba mu skinuti kapu na upornosti, ma koliko god svojim djelovanjem radi isključivo za vlastitu, iznajmljivačku guzicu, dok nas pokušava uvjeriti kako je mijenjanje lincuna deboto plemenita djelatnost.
Počastio nas je Andro Vlahušić tako novim priopćenjem, i neka je, jer koliko god se ne slagali s većinom onog što je u njemu napisao, on barem, iako to čini isključivo za svoj i konat drugih iznajmljivača, pokušava parirati HDZ-ovoj politici kada je u pitanju porez na nekretnine. Druge političare u Dubrovniku po ovom se pitanju ne može ni čuti ni vidjeti ili rade to skoro pa potajice, jer kako drukčije nazvati npr. priopćenje nekakve koordinacije dubrovačkog Mosta koje nitko nije potpisao, a u kojem se nepoznati autor također suprotstavlja porezu na nekretnine. Takvo, nepotpisano političko priopćenje jednako je prdcu „u čabar”.
Iako je njegovo potpisano, prdcem „u čabar” moglo bi se nazvati i najnovije obraćanje javnosti Andra Vlahušića. No, pored svega što je napisao ne bismo se mogli ne složiti s Vlahušićem u jednom - kada kaže kako „građani Dubrovnika koji s bave iznajmljivanjem svoje imovine turistima ne trebaju plaćati porez na nekretnine”. Pametujući, obrazložio je on to time da kod njih dolaze gosti, a gosti pune gradski proračun. Vlahušić tu ističe samo iznajmljivače, ali valjalo bi dodati da se to odnosi i na ostale građane koji, kako su to nekoć nazivali u Jugoslaviji, posjeduju „višak” nekretnina, koje su, ne samo usput rečeno već je to značajno napomenuti - već jednom oporezovane. Jednako kao nekretnine ili automobile, barke (s čime smo se odavno nažalost pomirili), danas – sutra mogu nam valjda, padne li kome na pamet, godišnje oporezovati bilo što pa i posjedovanje kauča u tinelu, jer koji će ti kokot kauč, može čovjek i na podu sjediti, kauč je luksuz.
U HDZ-u su, osim za one koji se afitavaju, zaključili da su i „neiskorištene” nekretnine luksuz, a je li se koriste zaključivat će po tome koliko se struje potroši pa će vlasnici platiti porez ako troše premalo struje.
Na stranu sad ti suludi načini na koji HDZ-ova Vlada izgleda namjerava procjenjivati koristi li se ili za što se koristi neka nekretnina, porez na nekretnine odraz je HDZ-ovog kukavičluka – nemaju hrabrosti uvesti „pravi” porez na prihode od iznajmljivanja nekretnina pa su pribjegli oporezivanju već oporezovane imovine, po uzoru na zapad, jer što bi mi sa zapada uvezli nešto normalno, npr. da nesposobni ministri i direktori daju ostavke i slične tričarije, kad možemo uvesti sve nenormalno pa i porez na nekretnine.
Kažu u HDZ-ovoj Vladi kako je taj porez, kojeg će, prema modelu o kojem se govori, plaćati uglavnom iznajmljivači i vikendaši, način borbe za tzv. priuštivo stanovanje. Jer, kao neće se valjda isplatiti nekom imati apartman ako godišnje plati primjerice petstotinjak eura poreza na tu nekretninu. Tih petstotinjak eura inače prosječan iznajmljivač u Dubrovniku zaradi za maksimalno tri dana, a za platiti onaj smiješni paušalni porez na prihod od afitavanja (maksimalnih 200 eura godišnje po krevetu), ovisno o broju ležaja, taj iznos zaradi za maksimalno desetak dana. Ostane mu ni manje ni više nego oko 340 ostalih dana u godini u kojima može ostvariti de facto neoporezivi prihod. I eto, u HDZ-u su uvjereni kako će baš taj i takav porez na nekretnine staviti te nekretnine na raspolaganje podstanarima ili im smanjiti prodajnu cijenu i umanjiti broj apartmana.
Umanjilo bi ga možda uvođenje poreza na iznajmljivanje kao i za svaku drugu djelatnost ili svaki tzv. drugi dohodak, umanjila bi ga i porezna stopa od 30 i više posto, umanjila bi ga odredba da nema afitavanja bez otvaranja obrta ili tvrtke (pojedinci imaju više ležaja na raspolaganju nego pojedini mali hoteli), ali HDZ za takvo što nema hrabrosti pa će se u postotcima i dalje žešće oporezivati redovan rad nego iznajmljivanje, koliko god nas premijer Plenković ovih dana uvjeravao u suprotno.
Pri svemu tome i u HDZ-u i u oporbi pa tako i Vlahušić, koji je čak uspio jednom u razgovoru za DubrovnikPress sam sebe prozvati „jedinim suvremenim živućim intelektualcem u Dubrovniku”, zaboravljaju ono najgore što nam je apartmanizacija donijela – postali smo nacija slabo obrazovanih i intelektualno potkapacitiranih građana u smislu sagledavanja života dalje i šire od vlastitog interesa kao i nacija, da ne kažemo baš slugu, idemo reći - uslužnih djelatnosti.
Vlahušić tako kaže (odakle on zaboga izvadi brojeve) kako polovica građana Dubrovnika iznajmljuje! A druga polovica, veli on, ima direktne koristi od toga jer čiste, voze, poslužuju goste i sl. pa ako je to tako, uistinu nije čudo da je Vlahušić umislio da je posljednji živući intelektualac u Dubrovniku, jer u zemlji slijepih jednooki čovjek je kralj. No, neće biti baš da su taksisti, konobari i ini toliko intelektualno zaostali za veličinom Andra Vlahušića, prije će biti da su Andro Vlahušić i drugi „veliki politički mislioci” krojeći bilo lokalnu, bilo državnu politiku, doveli do toga da u gradu apartmana, hotela, hostela i krčmi, u što su pretvorili Dubrovnik, drugog izbora, osim biti sluge, ti ljudi nemaju.
Vlahušić smatra kako se ta praksa treba nastaviti, silno je naime zabrinut da bi u suprotnom dubrovačka djeca pošla u Irsku, Njemačku, Ameriku i Australiju, da tamo budu sluge tuđinima umjesto vlasnicima apartmana u Dubrovniku.