Rujan je uz lipanj najprikladniji mjesec za udičarenje na moru. Tada je većina riba barem dobro raspoložena za ishranu, a vremenski uvjeti su pogodni. Prigoda je to i manje vještim ribolovcima s manjim plovilima za uspješan i ugodan ribolov i tamo gdje je u ostatku godine preopasno odlaziti – na pučinu.
Najviše šansi za uspjeh pruža bulentin. Osim što se može spustiti i na dubine koje ne mogu dosegnuti drugi sportski udičarski alati, njime se mogu loviti sve vrste riba u svako doba dana i noći, ulov je učestao, mamci lako dostupni, a pribor jednostavniji i jeftiniji nego za ostale načine udičarenja.
Najkvalitetniji ulovi bulentinom na pučini postižu se na bracima, ali najbrojniji na mekanom dnu, zahvaljujući ponajprije oslićima (molima ili tovarima). Naime, osim što se najbolje lovu upravo u najtoplijem dijelu godine, oslić je jedna od najproždrljivijih te najbrojnijih jadranskih riba, sigurno prosječno i apsolutno najkrupniji među njima. U rekreativnom ribolovu najčešće se love primjerci teški 0,2 – 0,3, ali nisu rijetki ni kapitalci od 3 – 5 kilograma.
Iako je najrasprostranjenija jadranska riba, oslića ipak nema baš na svakom djeliću Jadrana. Zalazi u uvale, kanale, riječna ušća, ali najveća su mu naselja na otvorenom moru, najgušća u dubinama južnog Jadrana. Danju živi pri dnu, a noću izlazi na otvoreno more radi lova. Najradije je na rahlim dnima poput sedimenta ili pjeskovitog mulja. Tražiti ga treba samo na velikim dubinama. Naime, primjerci duži od 20 cm, kolika je minimalna dopuštena lovna dužina oslića, rijetko zalaze pliće od 40 metara pa je najbolje loviti od te pa sve do rekreativnim ribolovcima najvećih dostupnih dubina. Najbrojniji je na dubinama preko 70 m.
Mladi oslići se uglavnom hrani rakovima i mekušcima, a kako raste, njegova prehrana se sve više sastoji od riba i glavonožaca. No, pri odabiru mamca treba voditi računa da se lovi na većim dubinama pa je potrebno koristiti mamce dovoljno čvrste da se tijekom tonjenja odupru napadima manjih riba, ali i da na dnu dočekaju napad i drugih cjenjenijih riba poput pagra, škrpine te okana, arbuna grbića.
Najdostupniji i najjeftiniji prikladni mamac je meso lignje, najbolje izrezano u trake širine do 15 mm i namamčene uzdužnim probadanjem kroz sredinu tako da im kraj ostane visiti iza luka udice kako bi svojim lelujanjem dodatno mamio ribu. Trakice, čak i manjih dimenzija, često izdrže i izvlačenje nekoliko riba uz tek malo popravljanje položaja na udici.
Odabir krupnije i plemenitije ribe još je lakši mamčenjem golog štrcaljca. Njegovi moćni sokovi te blaga fosforoscencija čine ga privlačnim i na velikim udaljenostima te pri lošoj vidljivosti, a debela i robusna koža iznimno dugo odolijeva zubima malih neželjenih riba. Mamči se iglom tako da je udica u glavi. Na isti način treba nadijevati i velikog te ostale tvrde crve koji su također odlični za lov oslića.
Kada se, pak, lovi uz prethodno primamljivanje, što je potrebno kada se ne nađe jato oslića, a opravdano pretpostavlja da je u blizini, za mamac te primamu je najbolje koristiti neodoljivo mirisnu srdelu, a kad se ribe skupi pod brodom postepeno se može zamijeniti drugim mamcima. No, srdela je vrlo mekan mamac pa ju je neophodno obmotati elastičnom niti. Može se mamčiti polovica ribe kao za lov parangalom, ali je puno bolje koristiti trake, fileti. Kao i od lignje traka se dva puta probode po uzdužnoj osi tako da joj deblji kraj gleda prema luku udice. Od riba, osim srdele, odlični mamci su i svježi gavun, gira, inćun te papalina, namamčeni cijeli.
Veličina mamca te udice nije presudna u lovu oslića s obzirom da on ima izrazito velika usta naoružana brojnim sitnim oštrim zubima vidljivim i kada su usta zatvorena. Zbog tih zuba mamci se tradicionalno postavljaju na udice oblika „Crystal“ i !Aberdeen“ dugog vrata kako bi se od oštećenja koliko- toliko zaštitila struna uz udicu, ali koju je unatoč tome, nakon svakog ulova dobro prekontrolirati i po potrebi zamijeniti. Osim toga, te dugačke udice omogućavaju kvačenje plijena i sa zakašnjelom kontrom, koja je neizbježna u lovu na velikim dubinama. Na terenu na kojima se mogu očekivati veći primjerci mogu se koristiti udice širine luka do 21 mm, najveće koje su kod nas dozvoljene u rekreativnom ribolovu, dok uže od 9 - 12 mm nikako ne treba koristiti.
Ribolov je obavljati standardnim „očenaš“ završnjakom s dva priveza. Najprikladniji su dosta kratki (40 do 60 cm) privezi izrađeni od fluorugljične strune debljine 0,40 do 0,50 mm. I predvez, osnovu završnjaka najbolje je napraviti od fluorougljične strune, ali one promjera 0,60 mm. Optimalna dužina mu je 150 cm, s tim da je spoj donjeg priveza na 30 cm od njegovog kraja na kome je obvezno vrtilica, najbolje s kopčom za brzu zamjenu utega. I na gornjem kraju predveza treba biti vrtilica kako bi se onemogućilo ili barem maksimalno smanjilo neprirodno rotiranje pribora u struji mora.
Zbog jakih struja na pučini olovnica trebaju biti dosta teške, od 50 -100 ili 200 grama, ponekad i teža, najprimjerenije kapljastog oblika. Bijela, žuto ili svjetlo zelena obojena, osobito fluoroscentna, poboljšat će uočljivost pribora pa time i mamca.