Dokaz da je u Hrvatskoj zaista sve moguće stiže iz Pakraca. Naime, izaslanici Grada Pakraca, predvođeni vršiteljicom dužnosti gradonačelnika Anamarijom Blažević, posjetili su ovoga tjedna Ured predsjednice na Pantovčaku. O čemu su govorili? Iseljavanju mladih iz cijele Slavonije i punim autobusima za Njemačku? Nekakvim mjerama koje bi potencijalno mogle vratiti život u Slavoniji?
Možda se o tome i govorilo, detalji sastanka nisu poznati, ali ono što se dogovorilo jest poznato, a ne tiče se prosperiteta hrvatskih građana. Naime, izaslanici Pakraca potpisali su ugovor o posudbi i primopredaji zastave predsjednice i vojne odore koju je ona nosila tijekom svog prošlogodišnjeg posjeta pripadnicima Hrvatske vojske u NATO misiji u Afganistanu.
Eto! Odora Kolinde Grabar Kitarović tako će biti izložena u Muzeju ratne i vojne povijesti ovoga grada. Valjda kao spomenik promašenoj politici, da ostane i tu zabilježeno kako je Hrvatska dio jedine u svijetu službeno ozakonjene okupatorske sile.
I nije to problem Grada Pakraca, situacije su to kojih je cijela država, od Dubrovnika do Pakraca svjedok, a tiče se nerazumijevanja vremena u kojemu se živi. Odora u pakračkom muzeju oskvrnjuje logiku i razum.
Kolinda Grabar Kitarović zagovornica je i uvođenja vojnog roka. Vojni rok trebao bi biti izletničkog karaktera, trajati tri tjedna, a ročnici bi u tom kratkom razdoblju valjda trebali naučiti kako rasklapati pušku i… I ništa više zapravo, jer taj vojni rok ionako služi samo da uđu u evidenciju, da jednog dana budu obvezni javiti se da budu topovsko meso, možda i u nekoj NATO misiji, vrag će znati.
I to je politika Kolinde Grabar Kitarović, čiji mandat tako sve više ima tragikomičnu komponentu.