Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković potpisao je proteklih dana dodatak sporazumu prema kojemu će Grad Dubrovnik za dovršetak radova na zgradi, kako to danas kažu „ex-vojarne“ u Gružu, Dubrovčanima ipak poznatije kao Kasarne, a za potrebe smještaja Državnog arhiva osigurati iznos od 14 milijuna kuna. U predbožićno vrijeme inače gradonačelnici vole darivati sve i svakoga, no ne događa se često da gradonačelnik nekom, u ovom slučaju državi, pokloni 14 milijuna kuna.
Da sve ne bi izgledalo kako 14 milijuna regalava Grad, Franković se dogovorio sa svojim prijateljima iz Društva prijatelja dubrovačke starine da oni daju tih 14 milijuna kuna. I tako ćeu DPDS-u ponovo glumiti dobrotvore, a stvarnost je takva da se ne može ne postaviti pitanje tko je tu lud ili tko se tu pravi lud i s kojim ciljem?
Naime, novac koji Gradu pripadne od ulaznica, kao i onaj dio novca kojega DPDS zadrži u svojoj kasici prasici, u cijelosti je u biti gradski novac, zarađen na imovini Grada, onoj istoj koju je nedavno na idućih 15 godina svojim prijateljima iz Društva prijatelja prepustio Franković.
Uz regalanih 14 milijuna kuna država, u čijem je vlasništvu Arhiv, u daljnje radove na svojoj nekretnini uložit će daljnjih mizernih šest milijuna kuna.
Isti taj Franković zamjerao je bivšem gradonačelniku Andru Vlahušiću koji je govorio kako je Dubrovnik bogat Grad, isticao je Franković i još uvijek ističe kako to šteti Gradu, a on eto ne šteti poklanjajući državi 14 milijuna kuna.
Poklonio je Franković državi još puno više, na idućih 15 godina dao je državi PDV od ulaznica na zidine, stotine milijuna kuna, koje se ne bi plaćale da je Grad preuzeo naplatu u sklopu muzejske ustanove. Gradonačelnik Mato Franković učino je to zahvaljujući većini koju drži u Gradskom vijeću, kad je na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici progurao akt prema kojemu je DPDS-u prepustio ubiranje novaca od zidina na sljedećih 15 godina. Ugovor DPDS-a i Grada je u najmanju ruku na rubu, ako ne već mimo zakona, a koliko i zanima li to DORH bit će poznato uskoro jer su najavljene kaznene prijave.
Novac utržen od karata za zidine koji DPDS doznači Gradu, kao i onaj novac koji ostavi sebi u cijelosti je gradski novac. Ta perfidno osmišljena zavrzlama oko ubiranja novca od zidina koje je sve samo ne transparentno i podjele tog novca zarađenog na gradskoj imovini između DPDS-a i Grada, ne staje na kartama za zidine. Naime, kad su zidine u pitanju, DPDS zarađuje i od najma prostora u sklopu fortifikacijskog sustava, no taj prihod ne dijeli s Gradom već on ostaje isključivo u kasici prasici „prijatelja“.
Zanimljivo je kako su iz svog Statuta u DPDS-u izbrisali članak prema kojemu su se bavili isključivo obnovom spomenika iz vremena Dubrovačke Republike. Umjesto spomenika iz doba Republike u posljednje se vrijeme specijaliziraju za spomenike koje su iza sebe ostavljali okupatori, poput tvrđave na Prevlaci ili bivše Kasarne.
Inače, gradonačelnik je na posljednjoj ovogodišnjoj sjednici Gradskog vijeća, govoreći o Vili Čingrija, najavio kako se Grad sprema kupiti još jednu vrijednu nekretninu, no nije želio otkriti o kojoj se nekretnini radi, istaknuvši kako to neće učiniti zbog osjetljivosti. Ta osjetljiva nekretnina koju se Grad sprema kupiti mogla bi biti palača Sponza. Nije li uostalom još za ovoljetnog obilaska radova u Kasarni Franković s ministricom kulture Ninom Obuljen razgovarao o mogućnostima razvijanja prostora Sponze kao prezentacijskog i povijesnog arhiva.
Ako već razmišlja o Sponzi, svakako bi bilo bolje da pregovaračkom vještinom uvjeri državu da tu vrijednu nekretninu, koja je dio dubrovačke spomeničke cjeline, ustupi odnosno vrati Gradu bez naknade.